Oprostite gospodine Merton, ali svatko od nas je ipak otok!
Svatko ima svoj unutarnji svijet, svoju neovisnu dušu, intelekt i svoj način na koji postoji sam u sebi.
Družite se sami sa sobom?
Ja da!
Često i puno!
Dok radim, dok kupujem, dok kuham, kad se ljutim, kad iščekujem, kad planiram…vječito se nešto preslušavam, preispitujem, opominjem, upozoravam se i nasmijavam.
Kod mene vam je neprestano vrlo živo!
Ako sama sebe zeznem:
– Viktorija, ti si jedna obična koza!
Ako me netko drugi zezne:
– Koja si ti naivčina!
Ako nekoga nehotice povrijedim:
– Izvoli se ispričati! Odmah!
Ako me netko naljutio:
– Diši! Još, još! Izbroji do 10! Još jednom! E, sada slobodno reci što imaš!
Ako sam tužna:
– Heej, hej…tuga je samo osjećaj…pojačaj muziku, pogledaj u cvijet, nađi nekog da te zagrli!
Ako je tužan netko koga volim:
– Zagrli! Pokušaj razveseliti, nasmijati, poljubiti…!
Ako vidim nepravdu:
– Viktorija, reagiraj! Samo pička od čovjeka podvije rep i okrene glavu!
I to vam je to!
Ili se družiš sam sa sobom ili ne!
Ili paziš na svoje stavove, misli, odluke, ponašanje i djelovanje, ili ne! Jebi ga!
Ako sam sebi uspiješ uvaliti ćorave isprike za neka
sranja, jbga….kužim da nemaš o čemu pričati sam sa sobom.
Ako si povlađuješ kad nisi ok, nećeš rasti, oplemenjivati se, sazrijevati, i popravljati se. Nećeš, dušo!
Ako se uspoređuješ s onima čija sranja ti daju mogućnost da i sam budeš usran, nisi vrijedan niti sebi, niti drugima!
Zato da, otok sam!
Moram se družiti sama sa sobom, da bi se mogla družiti s tobom.
Moram prijati sebi, da bi prijala tebi. Moram poštovati sebe, da bi poštovala tebe.
Moram voljeti sebe, da bi voljela tebe.
Jednostavno je, zar ne?!
Jednostavno je biti jednostavan!
Komocija je biti iskrena sama sa sobom, a privilegija je opaliti si trisku kad znaš da je potrebno.
Otok sam, nego što nego otok!
