Baš sam prošla kroz kuhinju i pravila se da ne vidim nered.
Onda sam prošla kroz hodnik i isto sam se pravila da ništa ne vidim.
Morala sam ući u svoju sobu da se presvučem i tamo sam se pravila.
Sad još moram u dnevni boravak i opet ću se praviti da ništa ne vidim.
Za sutra imam novi plan- skinut ću leće odmah kod ulaznih vrata i neću stvarno ništa vidjeti. 🙂
Što se tiče sluha, isto se stalno pravim.
Na primjer, odlično se pravim da ne čujem olajavanje kolegice, pravim se da ne čujem većinu rečenica koje počinju s “Viktorija, daj molim te…” i skroz sam usavršila pravljenje da ne čujem sve što me se ne tiče.
Mislite da je jednostavno stalno se praviti?
E, pa nije!
Najteže mi je praviti se da ne razumijem ono što razumijem, da volim nešto što ne volim i da nisam zapazila nešto što itekako jesam.
Na primjer, jako dobro zapazim kad netko iz dreka radi kolače, a prodaje ih pod gumene bombone i budite sigurni da odlično razumijem kad mi prodaju muda pod bubrege.
Ponekad se pravim glupa jer mi je jednostavno tako lakše, a ponekad zato što mi je zanimljivije. Svakako je život puno zanimljiviji, ako ste usavršili pravljenje da ste nepopravljivi u pravljenju.
A zašto se vi pravite da ništa ne vidite, ništa ne čujete i ništa ne razumijete?
V