Ne vidim, ne čujem i ne govorim

Taksist je dobio batina od mladog “gospodina”, koji je jedva skupio dvadesetak godina!
Čovjek je ozbiljno pretučen u po’ bijelog europskog grada Zagreba!
Neka Gamad je snimala mobitelom premlaćivanje i poslala snimku medijima.
Hvala Gamadi što su bili hrabri, prisebni i društveno osviješteni, pa su nam osigurali mogućnost da vidimo kako ga je maestralno namazao!
Super je što je Gamad imala dovoljno baterije na mobitelu i što su htjeli izdvojiti par minuta svog života, da bi mi ostali mogli vidjeti te stvarne batine.

Ljudi, mene vas je strah!

Ne bojim se kriminalaca, vucibatina i nasilnika- bojim se nas!
Naizgled običnih ljudi, a zapravo otuđene i bešćutne Gamadi koja je u stanju snimati nasilje mobitelom i ne pomoći!
Jebote!!
Silno me zanima kako se osjeća odraslo, svjesno biće dok snima mobitelom na ulici, stvarne ljude koje premlaćuju!?
Kako, jebote??

Nedavno je žena ležala na ulici. Skupilo se “ljudi” i komentiraju, ali ne prilaze iako se jasno vidi krv oko nje:
– Sigurno se napila!
– Možda je prošvikala!
– Znam ju iz viđenja, njen sin je peder…
– Živi tu blizu, ali ju ne poznajem. To vam je znate ona kuća s puno cvijeća….nedavno se doselila.
Gamad se skupila, žena leži dezorijentirana i s krvavom nogom. Starica!
Pala je i od bola, straha i iznenađenja, upala u neko polusvjesno stanje.
Gamad je stajala na pristojnoj udaljenosti i raščlanjivala nju, sina joj i kuću u kojoj živi!

Džabe vam fini kaputi, skupi auti i kuće kao iz žurnala, jer svatko se jednom oklizne!
Svatko ugane nogu ili mu padne tlak!
Skot koji je prebio taksistu, izgleda ima tatu na poziciji, pa kako se čini bit će da će ga nekako amnestirati odgovornosti za zlodjelo. Taksist će dugo vidati svoje rane.
Žena koja je ležala na ulici dobila je liječničku pomoć.
Mi ostali možemo mirno nastaviti svoje živote.
I imajte spremne mobitele da možete snimiti ako netko nekog mlati, davi, bode ili gazi!

Kad muškarac tuče muškarca, snimamo video jer bolje se ne miješati.
Kad muškarac mlati ženu, pojačamo tv uz napomenu:
– Tko joj je kriv kad je izabrala idiota!
Kad neka Gamad mlati svoje dijete, pokrijemo si oči jer je to obiteljska stvar.

Jednom sam napisala da se sramim naroda kojem pripadam, pa su me pojedini “oprali” jer sam ih pogodila u nacionalni ponos.
Eto ga ljudi, više se ne sramim- sada se ozbiljno bojim društva u kojem živim!
Katolička smo zemlja, a na korak smo od toga da budemo ortodoksna katolička šaka jada.
Gdje je ljubav za bližnjega?
Gdje je ljudskost?
Gdje je suosjećajnost?
Gdje je obični ljudski poriv da pomogneš, spasiš i zaštitiš slabijega?
Gdje je nesvjestan ljudski poriv da reagiraš na nepravdu?
Gdje je briga za gladne i bolesne?
Gdje je Čovjek??
….sakrio se u rupu, farba jaja i sprema košaricu koju će nositi na blagoslov.
Prst u uho, šeširić na glavu, pero u dupe, pa put pod noge! Pomolimo se…!

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…