Te virtualne, općenite, šture i hladne čestitke za široke mase!Ne samo vaše nego i moje! Izgubile su smisao i toplinu, cilj im je dvojben, a namjera tričava. Postalo je vrlo pozerski!
Ustaneš ujutro i objesiš čestitku uz prvu kavu, pa se pika kao ispunila sam građansku dužnost.
Nije mi dobro tako!
Ne sviđa mi se!
Prvo nismo imali niti onaj zemljani telefon, pa smo se obilazili i čestitali blagdane. Čvrsto smo se zagrlili i cmoknuli u oba obraza!
Onda smo se otelefonili i pomodno se nazivali da čestitamo, a živjeli u istoj ulici. Kasnije je sms postao fora i tu smo već polako usrali motku. Do sada smo “napredovali” do toga da više i ne odgovaramo jedni drugima na čestitke, nego si nalijepimo na zid, pa neka čita tko hoće, bitno da sam ja čestitala! Sranje!
Udaljavamo se jedni od drugih, gubimo ljudsku toplinu, distancirani smo, nezainteresirani, formalno ispravni, ali zapravo ne….nije mi danas dobro od svega toga, no možda je samo to što sam ostarjela, pa sam omekanila. 😝
Svima skupa, nek vas prati zdravlje i ljubav u svakom kutku svijeta, gdje got da danas slavite! 😘
