– Dobar dan! Edi pri telefonu. Kako vam mogu pomoći?
– Dobar dan! Viktorija pri telefonu. Javljam se da ja pomognem vama.
– Ne razumijem, gospođo?!
– Ne razumijem niti ja!
– Zašto ste nas zvali? Imate neki problem?
– Nemam, nego vas zovem jer vi imate problem!
– Kakav problem imamo?
– Ne radi vam modem.
– Nama?
– Da vama! Jutros ste mi donijeli novi modem, koji opet ne radi. To je 56. modem u zadnjih par mjeseci, koji ne radi dobro.
– Ok. Sad ćemo to riješiti, samo budite malo strpljivi.
– Strpljiva sam, samo vi polako…hoćete da isključim modem iz napajanja, da pričekam pa da ga opet uključim?
– E, to! Bravo!
– A vi ćete to časkom onda riješiti, pa ako bude opet problema, neka vam se časkom ponovo javim?
– Pa, da! Pokušavam vam pomoći…
– Ne! To smo riješili na početku razgovora- ja pomažem vama, ne vi meni! Doduše, ja isto trebam pomoć, ali meni treba kardiolog i psihijatar!
– Vidim gospođo da ste ljuti…
– Nisam uopće ljuta. Vaš govorni automat je poput dobrog antistres treninga! Dok dođem do vas, budem opuštena i u modu “smijem se da ne bih plakala”.
– Žao mi je što imate problem…
– Jel’ opet?! Vi imate problem, gospodine!
– Ok, ok…ali, dok traje prijava kvara imate besplatni internet, to je naš poklon.
– Hvala, to je baš lijepo!
– Da…i napisat ću prijavu da vam se smanji mjesečni račun.
– Stvarno lijepo, hvala. Sve te divne poklone dobila sam i jučer navečer od vašeg kolege. Još vas samo molim da isposlujete tamo kod vas, da dobijem poklon bon za pedikuru i za psihoterapiju. Znate, treba mi stručna osoba da me nauči da budem zahvalna što postoji HT, jer sam uz vas naučila da budem strpljiva i samozatajna.
– Gospođo, pokušavam vam…ne, hvala vam što nam pomažete da riješimo problem!
– Vidite? Još nam samo malo treba da dođemo do srži ovih naših večernjih šaputanja. Sklopili smo ugovor u kojem se vi obvezujete pružati uslugu koju ne pružate kako treba, a ja sam se obvezala plaćati tu uslugu- što i činim. Što predlažete?
– Pa gospođo, otvorit ću nalog…
– …da dođe tehničar, da me zove da provjeri jesam doma, da ja zovem muža da on bude doma, da on zove sina da dođe doma, da tehničar zamišljeno gleda u daljinu, da prikopča svoj laptop, da izmjeri brzinu, propuše kanale, da iskopa dva nova kanala samo za nas, da promijeni ime mreže i natjera sve moje goste da se čude što im mobiteli nisu prepoznali mrežu, da ode nešto provjeriti u bazu, da se vrati sav u nedoumici….i tako bar jednom tjedno?!
– Gospođo…
– Da? Aha, vrijeme je da nam pukne veza, a kad ponovo nazovem dobit ću Mihaelu koja će mi ljubazno pomoći da riješim problem…
– Tu…tu…tu…tu
Dragi HT, ja sam jedna zahvalna korisnica koja za cca 370 kn mjesečno, vježba samosvladavanje i strpljenje na vaš račun. Oprostite mi zbog toga, ali uzmite u obzir moju duboku zahvalnost što nas je spojilo božje proviđenje, jer samo bog zna zašto ste mi baš vi trebali u životu. Hvala vam što postojite, hvala što ste uz mene svaki put kad mi crkne internet i kad se ukoči max tv, hvala što me ljubazno tješite već par godina, hvala što više ne psujem kad se router resetira 25.ti put u sat vremena i hvala što sam uz vas postala bolji čovjek!
Pozdravite mi Petra, Miu, Antu, Tončija, Editu, Matu, Filipa, Vedranu, Matiju, Frana, Mihaelu i Janka!
Sutra se vidimo, a prekosutra se opet čujemo!
Voli vas vaša, vrlo zahvalna Viktorija!