Dok nije postojao FB, ja sam mislila da je s nama svima koliko toliko sve ok.Znala sam da postoje čudaci i nakarade izvitoperenih stavova, kao i pretovarači magle, skupljači skalpova i konjokradice, ali ni sanjala nisam da ih je toliko!Peronospore i štitaste uši u ljudskom obliku, nalaze se svukud oko nas!Nije to nešto tamo negdje daleko, to je tu pored mene i tebe!Danju nosi damski šeširić ili kravatu, a na večer se pretvara u zvijer koja dahće, mrzi, grebe, sijeva, ujeda, bljuje, prenemaže se, glumata….gubi ljudsko dostojanstvo i postaje bijedan jednostanični organizam.
Zao i štetan!
Daj čovjeku vlast i vidjet ćeš kakav je, a od kad postoji FB, svi smo dobili vlast i sad se možemo kolektivno prestraviti!Obiđeš svoje selo, malo odeš kod familije, malo posjetiš prijatelje, virtualno naravno i to ti je dovoljno da ti se uvuće strah u kosti i u dušu.Bilo je ljepše dok sam mislila da su moji susjedi fini ljudi, dok sam bila ponosna na svoju familiju i dok sam mogla poštovati sve svoje prijatelje.Svi su imali svoje ime i prezime i svi su se trudili da svoje mentalne devijacije čuvaju unutar sebe.Sad svi imamo po dvoje-troje sebe i ništa se ne ustručavamo biti odvratni, nakaradni, prijetvorni šljam.
Kad smo incognito, naravno!U stvarnom životu smo i dalje “dame” i “gospoda”, puni hinjenog milosrđa i ljudskog dostojanstva.Prije sam se bojala samo mraka i grmljavine, sad čak odem na dvorište baciti smeće i po mraku i kad grmi.Mogu sama noću kroz šumu i ništa se ne bojim, ali danju na ulici punoj “ljudi”, živi me strah obuzme skupa s tahikardijom i grčenjem srčanih zalisaka!Desna pretklijetka mi se zbog vakuma zacmokne i samo čekam da izvučem dupe do neke prazne šume ili još bolje, livade pune makova.Ponedjeljak je i vani kiši, pa oprostite…
