Poslije jutarnje kavice, subotom volim prošetati po sajmištu.
Volim tu vrevu, dovikivanje, zafrkanciju i muving.
Prekupci, nakupci, dokupci i sve manje proizvođača hrane….prodaju cipele, mrkve, male piliće, domaće brašno, sadnice povrća i cvijeća, špek, bučino ulje, sireve, gače, tepihe, lonce, plastične stolnjake….nema čega nema.
Danas su mi trebali krumpiri, a krumpire već odavno kupujem od Mate koji ih sadi, uzgaja i prodaje.
Malo pomalo, naučio me da raspoznam zdrav i kvalitetan krumpir, od suhe i stiroporaste grude nečega što je samo nalik krumpiru.
– Koji ćemo danas?
– Rozi!
– Vidi ga! Mrtva usta bi ga jela! A, jel’ kuhaš ti kakve čušpajze?
– Kuham, kako ne!
– Evo ti onda 2 kila bijeloga. Probaj za kuhanje koristiti bijeli, za pečenje rozi.
– Ajde može! A jel’ ide uz taj krumpir kakav protokol za guljenje? Mislim, mogu ga guliti kako hoću ili…? 😁
– Slušaj me! Ovaj duguljasti moraš gulit uzdužno, a ovaj okrugli se mora guliti ukrug. Parne dane tako, a neparne zamijeniš pravila. 😂😂😂
– A jel’ imaju kakva pisana uputstva? Ne mogu ja to sve zapamtiti?
– Ma znaš šta?! Evo tebi i žuti i bijeli i rozi, pa nosi doma! Vidim ja da se ti dobro razumiješ u krumpire, a i u zafrkanciju!
– Kakav je sad taj žuti?
– Reci ti meni?
– Taj ti je druškane točno dobar za napraviti štapiće od krumpirovog tijesta!
– Znao sam da ti znaš!
Dakle, ovosezonski mladi krumpir je jedar, sočan i čvrst. Po okusu je pomalo slatkast i vrlo fin.
Ako ga samo skuhate u slanoj vodi i pokušate pojesti bez ikakvih dodataka, imat ćete puna usta već skoro zaboravljenog okusa. ❤️
Dakle, od žutog skuhanog krumpira, 2 jajeta, malo soli, malo šećera i mrvicu pecilnog praška- umijesila sam tijesto, između dlanova oblikovala štapiće, skuhala ih, posula krušnim mrvicama i šećerom.
Oni večeraju u kuhinji, a ja sjedim na terasi i pišem vama ovu odu o krumpirima. 😅
Oni su vitki i prpošni, a ja preskačem večeru! 😑
