Oda krumpirima

Oda krumpirima

Poslije jutarnje kavice, subotom volim prošetati po sajmištu.

Volim tu vrevu, dovikivanje, zafrkanciju i muving.

Prekupci, nakupci, dokupci i sve manje proizvođača hrane….prodaju cipele, mrkve, male piliće, domaće brašno, sadnice povrća i cvijeća, špek, bučino ulje, sireve, gače, tepihe, lonce, plastične stolnjake….nema čega nema.

Danas su mi trebali krumpiri, a krumpire već odavno kupujem od Mate koji ih sadi, uzgaja i prodaje.

Malo pomalo, naučio me da raspoznam zdrav i kvalitetan krumpir, od suhe i stiroporaste grude nečega što je samo nalik krumpiru.

– Koji ćemo danas?

– Rozi!

– Vidi ga! Mrtva usta bi ga jela! A, jel’ kuhaš ti kakve čušpajze?

– Kuham, kako ne!

– Evo ti onda 2 kila bijeloga. Probaj za kuhanje koristiti bijeli, za pečenje rozi.

– Ajde može! A jel’ ide uz taj krumpir kakav protokol za guljenje? Mislim, mogu ga guliti kako hoću ili…? 😁

– Slušaj me! Ovaj duguljasti moraš gulit uzdužno, a ovaj okrugli se mora guliti ukrug. Parne dane tako, a neparne zamijeniš pravila. 😂😂😂

– A jel’ imaju kakva pisana uputstva? Ne mogu ja to sve zapamtiti?

– Ma znaš šta?! Evo tebi i žuti i bijeli i rozi, pa nosi doma! Vidim ja da se ti dobro razumiješ u krumpire, a i u zafrkanciju!

– Kakav je sad taj žuti?

– Reci ti meni?

– Taj ti je druškane točno dobar za napraviti štapiće od krumpirovog tijesta!

– Znao sam da ti znaš!

Dakle, ovosezonski mladi krumpir je jedar, sočan i čvrst. Po okusu je pomalo slatkast i vrlo fin.

Ako ga samo skuhate u slanoj vodi i pokušate pojesti bez ikakvih dodataka, imat ćete puna usta već skoro zaboravljenog okusa. ❤️

Dakle, od žutog skuhanog krumpira, 2 jajeta, malo soli, malo šećera i mrvicu pecilnog praška- umijesila sam tijesto, između dlanova oblikovala štapiće, skuhala ih, posula krušnim mrvicama i šećerom.

Oni večeraju u kuhinji, a ja sjedim na terasi i pišem vama ovu odu o krumpirima. 😅

Oni su vitki i prpošni, a ja preskačem večeru! 😑

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…