Pola muke, pola jada

To je bilo doba kad su kabine za presvlačenje na plažama, u dućanima ili kod ginekologa, imale smisla.

Žene nisu bile spremne hodati okolo u donjem vešu, razlikovala se kućna roba od one za van i biti sexy, značilo je birati što profinjeniji način za pokazivanje atributa.

Tada, ako ste na ulici pokazivali golu guzicu ili gole cice, dobili ste gratis prijevoz do najbliže policijske stanice!

Tretirali su vas kao napola bolesnu, napola ludu i to vas je vrlo često koštalo prijave za remećenje javnog reda i mira.

Takav je bio društveni red.

U sadašnje doba, možeš lako saznati raspored madeža na dupetu prve susjede, točno znaš kakve bradavice na cicama ima mala što na placu prodaje ribizl ili koji kroj gaća preferira gospoja s kojom poslovno surađuješ.

Kabine za presvlačenje po dućanima imaju sve manje smisla, a golotinja je postala mjerilo uspjeha.

Društvene mreže su javno mjesto na kojem mnoge od nas daju puku na znanje kako im na sise utiče gravitacija, ali čini mi se i kakav im je duševni status.

Takav je danas društveni red.

Dakle, Ona i njen dugogodišnji muž se upravo rastaju. Oboje su u pedesetima i bili su naoko skladan par.

On se prepao starenja i da uspori vremenski sat, našao je mlađu i odselio.

Ona je negdje između razorenog samopouzdanja i skupljanja komadića duše, nekako shvatila da je bračni brodolom samo njen osobni neuspjeh. Odlučila je stoga pokazati da je još uvijek poželjna, pa su na njenom profilu najednom počele iskakati fotke golih bedara, golih leđa, malo sisa, malo guzice, lascivno isplažen jezik, fotka iz kupaone, fotka gdje je zajašila klupu u parku, fotka u bikiniju, fotka u kadi….izraz lica na svakoj takvoj fotki je ocrtavao tugu, ljutnju, muku, zbunjenost, povrijeđenost…i očitu neugodu u trenutku fotkanja.

Znam da je vrlo uspješna mama, mudra i sposobna poslovna žena, odlična domaćica i vjeran prijatelj. Ima lijepo tijelo, zgodna je i fotke nisu bile ružne, no nespojive su s njom.

Zašto mi ju je bilo žao dok sam gledala u njene golišave fotke?

Vjerojatno zato što sam u izrazima lica vidjela mješavinu srama i ljutnje, tuge i prikrivene jadnoće.

Zašto mi je žao pjevačice čiji gole fotke plutaju društvenim mrežama?

Zašto mi je žao političarke koja je poslala u svijet fotku svog golog dupeta?

Zašto mi je žao profesorice, koja unatoč očitoj inteligenciji i poslovnom uspjehu, želi da znamo kako izgleda gola golcata?

Pitam se zašto mi ih je žao?

Da li je u pitanju moj konzervatizam, možda ipak malograđanština, da li ja imam odgojem usađene neke defekte, da li sam previše mentalno sputana ili sam jednostavno nesvjesno ljubomorna na njih što imaju hrabrosti pokazati svoju golotinju?

Pola muke, pola jada

Mislim da su vrlo rijetke žene koje golišave paradiraju bespućima neta, a to rade iz čistog uživanja i obične želje za samopromocijom.

Čini mi se da gotovo uvijek iza pokazivanja vlastite golotinje, stoji neuspjeh u nekom dijelu života, stoji neka frustracija, osveta nekome za nešto, kazna sebi samoj ili uništeno samopouzdanje.

Možda mi ih je žao zato što im pogledam lica i tamo vidim ono što pokušavaju sakriti?

Možda zato što na svakoj takvoj fotki vidim uspješno uništenu ženu u ženi?

Možda samo nisam evoluirala kao samosvjesna žena s uzgojenim samopouzdanjem i uravnoteženim pogledom na sebe?

Možda na nekoj nesvjesnoj razini želim čovječanstvu pokazati svoje gole cice, ali nemam hrabrosti?

Recite mi što vidite na fotkama golotinje, osim golotinje?

Da li smatrate uravnoteženom mladu zgodnu ženu koje se politički eksponira, a na profilu šera svoju pozadinu u tangama?

Da li vam je ok gledati gole cice novinarke koja izvještava o politici?

Da li osjećate dozu sažaljenja prema ženama koje imaju potrebu pokazati svoje golo tijelo?

Ne smeta mi tuđa golotinja, niti me sablažnjava, ali toliko puta sam pomislila da mora da se osjeća prilično jadno kad je odlučila fotkati svoje gole cice, da se bojim da ipak sa mnom nešto nije u redu! 😎

Odagnajte moje sumnje ili mi objasnite gdje je feler u mom svjetonazoru, odgoju ili poimanju žene? 🙂

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…