Poduzetnici i gazdiranje

Radi samo ono što voliš, samo ono što te čini sretnim, samo ono što ti ne izaziva stres, samo ono čemu se veseliš i nemoj to raditi ni slučajno na propuhu!

Molim te, i mene nauči kako da isto radim samo i jedino ono što volim i što me čini sretnom, ali da budem financijski sigurna i da imam dovoljno novaca za sve što mi treba. To je uvjet! Dakle, navikla sam na jednu razinu življenja i želim ju zadržati, ali vjerujte- zaista nisam zahtjevna!

Floskule kojima se svakodnevno nabacujemo, poput:

„ja želim raditi samo ono što volim“

„ja sam poduzetnik/poduzetnica“

„ja u svojoj firmi sve radim sam“

„ja sam sam sebi gazda“

„ja sam skromna i strpljivo čekam da moj posao naraste“

…služe velikom broju samozvanih poduzetnika za samozavaravanje i njegovanje lijenosti, uz potporu nedostatka realnosti i temeljne zrelosti.

Okey, znam da vam se ovo neće svidjeti, no navikla sam biti direktna i zato idemo redom:

– Dok radiš samo ono što voliš, tko radi sve one poslove koji se moraju napraviti, a ti ih ne voliš? Kako se u tvom sustavu razmišljanja gradira „ono što volim“? Definiciju molim?! Oprosti, u poslu je važno biti precizan i jasan, konkretan i nedvojben, zato je važno da si u stanju točno definirati zadatke, obaveze, pravila i protokole poslovanja, kojih se i sam/sama moraš držati! Zato mi ovo „radim ono što volim“, miriši na diletantsko poduzetništvo kojemu svjedočimo svi skupa zadnjih 30-tak godina.

– Znaš li da je poduzetnik osoba koja s vlastitim kapitalom i skupljenim znanjem iz više područja poslovanja, planski, na temelju realno postavljenog i stručno izrađenog poslovnog plana, uspije u dužem vremenskom periodu održati poslovanje svoje firme na financijski isplativom stupnju?! Poduzetništvo se sastoji od zakonitosti, pravila i uvriježenih poslovnih praksi. Da li si sve to naučio, prije nego si se prozvao poduzetnikom? Nisi? Učit ćeš u hodu? Hm…..sva sreća da se nisi odvažila biti električar, pa učiti u hodu! No, budimo ozbiljni- kad pokušavaš „učiti u hodu“ nešto za što se ostali ljudi školuju veći dio svog profesionalnog života, pokazuješ određenu dozu bahatosti, nepoštovanja i elementarnog neznanja. Sretno ti bilo s učenjem u hodu!

– Ti sve radiš sama u svojoj firmi? Multitasking, je l’ da?! Ti si dušo zapravo kao kinder jaje ili kao proizvod 5 u 1?

Znači- vlasnica, izvršna direktorica, računovođa, knjigovođa, spremačica, administrator, radnik, bilancista, telefonistica…..ma ti si 15 u 1, zapravo! Jesi li se upoznala sa zakonskim dužnostima i obavezama vlasnika? Da li znaš tko je zapravo izvršni direktor i koja su mu zakonska prava i dužnosti? Znaš li razliku između knjigovođe i računovođe? Profesionalna spremačica zna kako se i čime dezinficiraju zajedničke prostorije, koja sredstva se trebaju koristiti za pranje zajedničkog suđa, kada se i kako trebaju održavati drvene površine, plastične i sintetičke.

Vjerujem ja da ti to sve znaš i možeš, zato ti neću dalje nabrajati, ali ne mogu da ti ne napomenem da je u našoj zemlji već nekoliko desetljeća totalni svinjac u poduzetništvu! Na tisuće firmi je u dugogodišnjim blokadama, tisuće radnika nije dobilo zarađenu plaću, od na brzaka sklepanih poslodavaca koji su „sve sami radili“ i zato budi jako pažljiva ili pažljiv, kad se laćaš posla za koji nisi obrazovan! Molim te to za dobrobit svih nas, koji smo dovoljno odgovorni i ozbiljni da poštujemo svoj posao i posao svih ostalih.

– Da zaokružimo ovaj dio gdje sam odlučila biti jasna i direktna, pa ćemo malo o „gazdiranju“.

Dakle, još onomad je Gazda bio čovjek koji je imao svoje gospodarstvo ili gazdinstvo. To gazdinstvo je živjelo prema pravilima koja su nalagala norme poslovanja, norme ponašanja i norme financijske ozbiljnosti. Da bi te ljudi oslovljavali s „Gazda“ i da bi te društvo tako percipiralo, morao si na vrijeme plaćati sve svoje obaveze prema državi, dobavljačima i radnicima. Morao si također poštovati svoje radnike i ostale s kojima si poslovao. Morao si biti točan, temeljit i kulturan, srdačan i neumoljiv! Tvoje gazdinstvo je moralo pomalo rasti i trebale su ti godine da dođeš na glas kao dobar „Gazda“. Kad si jednom zaslužio tu titulu, pomno si pazio da ju zaslužuješ i dalje!

Gazda ej bio i čovjek koji je živio u skladu sa svojom obitelji, prirodom i ostalim ljudima. Brinuo se za svoje vlastito dobro i za dobrobit svoje zajednice.

Da, da…takvih je ljudi bilo puno u ta stara vremena u kojima su radno sposobni ljudi radili bez mantranja, tetošenja, tapkanja, cvrčanja i izvlačenja, uživali su u poslu radeći, a ne promišljajući o radu, stvarali svoju obiteljsku imovinu od novca koji su sami zaradili, pa onda još pili, pušili i feštali za lovu koju su mogli odvojiti od svoje zarade. Lijenčina i probisvijeta je bilo puno manje nego danas, bilo je neprihvatljivo žicati lovu od staraca, bilo je totalno out biti lijen i bilo je javna sablazan nekoga prevariti, ne platiti mu račun, ne platiti nečiji rad ili ne brinuti o svojim potomcima i starim roditeljima.

To vam je bilo tako tada, a i vi i ja znamo kako je danas!

Što mislite, imaju li te promjene kakve veze s frazama „ja radim samo ono što me veseli“, „ja sam svoj gazda i sve radim sam“, „ja u svojoj firmi radim kako ja hoću“, „ja sam ovdje glavni i radim kad hoću, s kime hoću i koliko hoću“?

Evo nekoliko crtica skupljenih kroz praksu:

– Obrtnik je 15 godina, ima 7 zaposlenih, ne zna izbiti PDV iz iznosa i tvrdi da mu to ni ne treba.

– Poduzetnik s 10 zaposlenih, ne dozvoljava u svojoj firmi da ga se pita kad će isplatiti plaću.

– Poduzetnica koja sama radi u svojoj firmi već 6 godina- ne plaća obaveze državi, ne plaća redovno račune dobavljačima, svih 6 godina je više blokirana nego što nije i tvrdi da je sretna jer radi posao koji voli…ta „ostala sranja“ ju ne zanimaju.

– Ona želi biti sretna i raditi samo ono što voli, pa je dala otkaz i čeka doma da ju pogodi inspiracija, već treću godinu- za to vrijeme njeni klinci nemaju za gablec, nemaju za nove hlače, nemaju za ljetovanje….Ona tvrdi da je skromnost vrlina, a njen muž lipsa na poslu koji možda i ne voli, ali netko mora i raditi. Dama je ljuta na državu, jer nemaju dovoljno novaca za život!


P.S.
Ovom prilikom srdačno pozdravljam sve one koji shvaćaju odgovornost prema radu i razumiju što je financijska ozbiljnost, pa onda šaljem poljubac svim ad hok poduzetnicima koji su bili dovoljno ozbiljni da zaista ulože nadljudske napore u učenje, nadogradnju svojih poslovnih kompetencija i još imam čvrst stisak ruke za one koji znaju biti sretni bez obzira na posao koji rade! Istinska dugometražna i širokopojasna sreća ne postoji, postoje samo trenuci u kojima te obuzme sreća i takvih trenutaka vam svima želim što više. Vi ozbiljni, kompetentni i poslovno uspješni izdvajate se samo zato što je društvo puno onih drugih, inaće biste se podrazumijevali, zato uživajte u slavi i nastavite dalje hrabro i neka vam je sretno!

Izvor: APortal

 

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…