5. kolovoz

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti!

Zvuči gordo i uzvišeno, zar ne?!

To je dan kad smo dobili priliku da budemo zemlja dostojna žrtve svih koji su srcem i tijelom platili slobodu.

Jesmo li zaista dostojni njihove žrtve?

Pitamo li se nekad- koliko poginulih branitelja bi danas ponovo položilo svoj život za obranu ovoga što je naša domovina danas?

Znamo li kako žive stvarni preživjeli branitelji invalidi?

Da li nas je uopće briga?

Koliko su im dostupne povlastice koje mahom koriste oni koji ih ne zaslužuju?

Koliko bi njih danas išlo srcem u borbu za ovu zemlju?

Znam, znam….drčni fejkeri i fejkerice će mi ispod teksta napisati “uvijek!”, no zanimaju me oni koji su zaista onda branili zemlju?

Što misle danas?

Jesmo li ih razočarali?

Čitam danas na službenim stranicama svog grada, vrijeđanje partizana i “domoljuba”. Baš danas!

Jučer krvoločni komentari na račun emigranata….prekjučer četvrtasti tip s krunicom na retrovizoru, jebe mater “četniku” pješaku….nećemo cigane, smetaju Bosanci, smetaju Francuzi, Portugalci….ubojstva su svakodnevica, nasilnicima amnestija jer žrtve su izazivale, sustav sustavno ne funkcionira, jedemo uvozne mrkve, Slavonci su se raselili po svijetu, svako malo netko zaurla “Bog i hrvati!!”, silne govorancije, lažno prenemaganje, lažna obećanja….danas je Dan domovinske zahvalnosti!

Koliko je Hrvata već reklo:

– Domovino hvala ti i zbogom!

Koliko ih upravo rasprodaje imovinu i sprema se reći posljednje “zbogom”?

Zašto idu?

Koga je briga?!

Thomsonov koncert je koštao 400.000,00 kn. To je poklon narodu za Dan domovinske zahvalnosti. Ljetna Tvornica znanja? Koliko vas zna što je to?

Ne brinite, ne znaju ni državni vrh, ni gradonačelnici hrvatskih gradova.

Kad je moj muž onomad oblačio uniformu, na stolu je stajao papir na kojemu je pisalo da se ima javiti na zborno mjesto. Odvela sam djecu večer prije mami. Nisam mogla podnijeti trenutak u kojem će ih možda posljednji put poljubiti. Plakala sam i povraćala od užasa, dok sam ga vozila tamo gdje se trebao javiti na poziv domovine. Pitala sam ga u jednom trenutku, potpuno prestravljena:

– Što će mi sloboda, ako tebe neće biti?

– Ti to ne razumiješ! Ja sam muškarac i moram braniti zemlju, ti si žena i tvoj zadatak je da čuvaš i štitiš našu djecu. Molim te, čuvaj ih najbolje što znaš!

Ostatak puta smo šutjeli. Nije rekao da će se sigurno vratiti, nije me tješio, nije mi ulijevao lažne nade, niti sam ja osoba kojoj bi to pomoglo.

Nisam ga razumjela onda, a teško da bi ga u istoj situaciji razumjela danas.

Ali da, bio je u pravu- ja sam žena!

Ne razumijem ratove, ne podnosim oružje, ne podržavam nasilje!

Ja razumijem i trebam nešto drugo. Trebam zemlju u kojoj se ne moram bojati za svoju djecu, u kojoj se cijeni razum i napredak, u kojoj starci žive dostojno, u kojoj se poštujemo, u kojoj se bolesni mogu liječiti, a zdravi raditi. Hoću zemlju u koju smijem bez straha pozvati prijatelje druge vjere i druge boje kože!

Hoću zemlju na koju mogu biti ponosna!

Moja zemlja treba biti kao moj dom, čista, pospremljena, funkcionalna i topla.

Svi koji u njoj žive, trebaju se u njoj osjećati sigurni i zadovoljni, a oni koji dođu u goste, trebaju ponijeti lijepe uspomene.

Zar nije to ono što su imali na umu i oni koje danas slavimo?

Sretan Dan domovinske zahvalnosti!

Ove godine uz koncert gospodina Perkovića, a sljedeće nadam se, uz Tvornicu znanja na nekoj slavonskoj njivi bez korova. ❤️

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…