Po džepu

Već znate da se uvodi red u ovaj naš virtualni nered?

Za sada svi možemo sve što hoćemo, kako hoćemo i kada nam se sprdne, a u budućnosti ćemo vjerojatno morati poštovati neka pravila.

Još uvijek je uobičajeno ukrasti nečiju fotku, pa ju objaviti kao svoju. Istina, jako bismo popizdili da nam netko ukrade kolač koji smo ispekli i pohvali se njime kao svojih ruku djelo.

Čini se sasvim prihvatljivo iskopirati nečiji tekst i potpisati ga kao svoj, ali nekako nije baš prihvatljivo uzeti tuđi auto, vozikati se s njim i pričati da je tvoj.

Sasvim je normalno na kiosku uzeti časopis, platiti ga i čitati, ali još uvijek nam nekako nije normalno platiti pristup nekom portalu ili internetskom sadržaju. Doduše, nakupilo se na netu sadržaja koji ne samo da ničemu ne služi, nego je i štetan za mozak, za oči i za većinu unutarnjih organa, no za sada sve to egzistira.

Ne znam što će se dogoditi s time u budućnosti, ali pretpostavljam da će biti zanimljivo za promatranje.

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…