Život ide, ja vječito trčim za njim! Popravljam putem robu na sebi, vežem kosu u trku, a cipele nosim isključivo one bez žniranaca u koje možeš uskočiti sa sredine stepeništa!
Sto puta me usred dana znao obliti znoj! Jesam obukle gače, bože dragi? Pipnem se i odahnem- tu su!
Jesam stavila leće ili sam zaboravila od strke?!
Zraknem malo lijevo, malo desno…aha, vidim susjedi otišla očica na čarapi, a usta je naličila kao da radi u bordelu….dobro je, imam leće!
U jednoj takvoj suludoj jutarnjoj trci po kući, pokušala sam skuhati ručak prije posla i na vrijeme stići u firmu!
Skočila sam iz kreveta na katu, a doskok mi je bio u prizemlju uz štednjak!
Očistila sam i nasjeckala 2 glavice crvenog luka, pa stavila malo masti i pustila da se dinsta.
Limunom sam brzo istrljala prste, kažu da će ubiti smrad od luka.
Vrag će ga znati, hoće li?!
Izrezala sam jednu mrkvu na kotačiće, komadić celerovog korijena na sitne štapiće i sve to dodala luku.
Sve sam po tri stepenice preskakala do kupaone na katu, da brzo ubacim leće u oči i operem zube!
Samo da kažem, onaj luk i limun- ništa od toga! Lagali su!
Hop u prizemlje da podlijem malo, da ne zagori!
Zelena paprika na male kockice, crvena također, pa isto u rajnglu na dinstanje!
Mogla bi dodati jednu malu chili papričicu….danas će doma ručati samo dečki, a oni vole malo pikantnu hranu.
Razmrvila sam među prstima jednu suhu papričicu, pa prstom protrljala oko!
Jel’ i vas zasvrbi baš kad ne bi trebalo?
Na jedno oko su mi curile suze, ali drugo sam iskoristila da namažem lice Niveom i natrefim hlače koje mogu sa mnom na posao.
Idem dolje promiješati jelo, pa ću se vratiti gore po košulju.
Jeste kad vidjeli one japanske majstore što bace juneći but u zrak, a on padne natrag na stol izrezan u savršene odreske?
E, skoro tako sam ja izrezala 2 paradajza u letu!
A mogla bi i malo zaljutiti….dečki vole ljutkasto!
Razmrvila sam jednu majušnu suhu papričicu u jelo i trk gore po košulju i hlače!
Da….onaj paradajz dok je letio prema rajngli, malo ga je sletjelo na hlače! Dobro da nisam obukla košulju!
Presvukla hlače i u ormaru na opip izabrala košulju. Nisam htjela paliti svjetlo, da se moje Zlato ne probudi prerano. Neka spava, on puno radi!
Aha, trebam tamo ubaciti špek i dimljene kobasice. To sam narezala na večer, da ujutro budem brža.
Lukavost mi je srednje ime!
Sedamnaesti put tog jutra, sjurila sam se niz stepenice, promiješala povrće, dodala špek i kobasice i pomislim na trenutak kako bi pasalo da malo zaljutim….mrvičak samo.
U taj tren, perilica je odsvirala svoju melodiju za kraj pranja, pa da odmah iskoristim priliku i stavim veš u sušilicu!
Done! Nasmijala sam se sama sebi od sreće, što sam i to uspjela!
E da, nisam dodala chili!
Izvadila sam iz posudice jednu malu papričicu…..hm, a zašto posudica stoji na radnom stolu?
Valjda sam htjela dodati u jelo kad je zvonila mašina?!
Uglavnom, u jelo još ide skuhani grah!
Sve skupa se izmiješa i stavi u zemljanu posudu, pa se malko zapeče u pećnici. To vam je jedno baš, baš hranjivo i fino ranojesensko jelo, puno okusa, boja i mirisa!
Ups! Nisam obukla hulahupke prije hlača! Nema veze! Obući ću čarapice i tenisice.
Jesam isključila pećnicu?
Jesam!
Ključevi?
Tu su!
Novčanik?
Aha, evo ga!
Dok si rekao piksla, bila sam na autocesti sva ponosna i sretna što sam uspjela napraviti ručak koji obožavaju i koji je hranjiv i zdrav!
Još sam i veš sredila! Ihaaaa!
Oko pola jedan, zvoni telefon:
– Mama?
– Reci sine?
– Koliko ti voliš tatu i mene, od 1 do 10??
– Sto tisuća! Zašto?
– Tako….pitam…
– Zvao si samo da pitaš koliko vas volim? Jeste vidjeli ručak u pećnici?
– Aha…zato zovem!! Mama, to je toliko ljuto da sam skoro izgorio!
– Ma daj?! Ne može biti! Stavila sam samo jednu majušnu chili papričicu…
– Mama, dimi mi se na laktove i koljena!
– Ma nemoguće! Pretjeruješ! Jel’ tata probao?
– Da! Nije mi vjerovao da je užasno ljuto…..eno ga na dvorištu se spojio na crijevo od vode, a dimi se iz njega kao iz tvorničkog dimnjaka!
– Ti mene zezaš?
– Ne zezam te! Vidjet ćeš kad dođeš!
Polako sam tonula u stolici, a u kutevima očiju skupljale su mi se suze. Znate onaj osjećaj kad biste se sami sebi zaletjeli u dupe, ali ne možete?!
Malo kasnije stigla je poruka:
“Našli smo u frižideru jaja i špeka! Pusa”
Samospoznala sam se tog dana, a i nekoliko puta kasnije!
Motivacijski govor sam si održala na autocesti dok sam u predvečerje vozila doma, bila sam puna zahvalnosti tipu koji je otkrio chili papričice, tapkala sam po mjenjaču u terapijskom ritmu gonga i cvrčala kao onaj luk što sam dinstala u cik zore!
