Jadna nam majka

U Lijepoj Našoj, dobro i s puno pažnje brinemo o nasilnicima! Nek smo bar u nečemu besprijekorni!

Nasilnici su nasilne jedinke niže ljudske vrste, kojima je potrebna pomoć društva, pa ih se shodno tome pušta da se brane sa slobode.Štitimo njihova prava i revno tražimo rupe kroz koje bi ih se moglo provući i amnestirati. Možda ih je izazivala, možda je ipak nekako sama kriva- ravnodušno se pitaju mnoge žene i poneki muškarac! Jadna nam majka!

Znate, oni su nasilni, frustrirani, često im je falilo ljubavi tijekom odrastanja i oni stvarno teško podnose zatvoreni prostor, zatvorske rešetke i skromne zatvoreničke obroke. Osim toga treba ih pustiti da kažu svoju stranu priče, pa možda stvarno dođemo do toga da netko bolestan zaključi da ih je izazivala ili im dala povoda za sve što su joj učinili. Ovo naše društvo je dužno brinuti o njima sa svom mogućom pažnjom, što redovito i čini! Štitimo nasilnike, kao što se štite svete krave u Indiji, a možda još i bolje!

Da bi ih se umirilo, najbolje je ne ih pritvarati, pogotovo ne s ostalim zatvorenicima koje bi uznemiravali ili se i prema njima odnosili nasilnički. Dok su na slobodi, oni su u svom prirodnom okruženju, a ljudi oko njih već su ionako navikli na njihovo postojanje, zato čemu drama javnosti?!

Sudac je možda odlučio razmišljati i o njihovim roditeljima, familiji i prijateljima, pogotovo ako su isti potkoženi, a uvijek nekako jesu!

Ti potkoženi ljudi lako se uzjebu, brzo planu i često su nasilnički raspoloženi kad dirneš nekog od njihovih dripaca, a to onda bude vrlo neugodno. Sad, da li biste se vi radije izlagali neugodnostima ili biste radije malo zažmirili i još možda profitirali na neke od već poznatih načina?! Tako vam je to kod nas, pa kad to već svi znamo- zašto smo se sada najednom svi uzjebali? Nije to jasno niti glasnogovorniku suda, niti gosponu sucu.

Mi svi znamo da je sudac neovisno tijelo, koje nikome ne mora pravdati svoje odluke i od kud nam samo hrabrost da pišemo o tome, propitkujemo ili se ikako uopće referiramo na njegove odluke.

Ti ispljuvci od spodoba muškog spola, nisu dječaci i nisu muškarci- oni su potomci nekih čudnika koji su se drznuli protestirati protiv njihovog uhićenja.

Prije nego je njih sedam (7), godinu dana uzastopno silovalo djevojčicu, rasporili su bređu kobilu pa prodali meso, a posteljicu s plodom ostavili da crkne. Djevojčicu su silovali i tukli, ali preživjela je. Stvarno, zašto mislimo da bi oni trebali trunuti u pritvoru?!

A žrtva? Žrtva je već preživjela silovanja, pa neka izdrži još malo – riječi su jedne moliteljice!

Možda ih je izazivala, možda ih je zasmetala, možda im je išla na živce, što got bilo ona je već navikla na njih pa neka se pomiri s time da i oni moraju postojati. Komotnije je da ona jedna nestane, nego da navučemo na vrat bijes malih monstruma i njihovih podržavatelja- poručuju nam svojim stavovima i postupcima oni koji su je trebali zaštititi, pomoći joj i spriječiti njenu daljnju patnju. Jbga, djevojčice ti na svoju nesreću živiš u zemlji koja još uvijek razlikuje seksualni odnos bez pristanka i silovanje.

Drage djevojčice, djevojke, žene- pobrinite se za svoju zaštitu, pazite da ne izazivate muškarce samim svojim postojanjem, učite borilačke vještine, oblačite odjeću krojenu iz jednog komada, ne izlazite bez jakog osiguranja u vidu oca, brata, strica ili ujaka. Ako vam je sve ovo previše, odselite odavde odmah i bez okretanja iza sebe. Idite kud vas noge nose!

Molitelji?

Vaše stavove već znamo, vaše djelovanje nam je već poznato i vi biste nas mogli ponovo osupnuti jedino da odnesete svoje pozadine prema zgradi suda i pridružite se mirnom prosvjedu građana koji žele pravdu za sve žrtve nasilja, pa i za žrtvu ovog gnusnog čina. No, nećemo se osupnuti, je li tako?

Jadan je narod koji se prosvjedima bori protiv nasilja i povlaštenih nasilnika. Jadna nam majka!

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…