Code 305

Kako ste to mislili da trebam biti zahvalna? Kome, zašto i na čemu? Aha! Pa dobro, idem pokušati.

Evo pokušavam, ali ne ide, žao mi je! Nije mi uspjelo da osjetim u sebi tu neku prosvjetljujuću zahvalnost o kojoj se bruji na sve četiri strane naših hrvatskih, pobožnih bespuća, pa sam krenula tako ulicom i odlučila pokušavati dok ne uspijem!

I spazim tako jednog djeda i pokušam se osjetiti zahvalnom djedu što gura kolica puna starudije. Naslonila sam se na obližnje stablo i gledam ga kako na jedvite jade gura tu skalameriju, u starim poderanim cipelama i sav znojan od napora. Star je i neuhranjen.

  • Deda, da vam pomognem?
  • Ne može meni više ni bog pomoći, ali hvala ti…
  • Dajte da pokušam, bar dok povratite dah.
  • Žensko si, sramota me da ti guraš…
  • Ma, nećemo sad cjepidlačiti. Nego, zašto ne sjedite doma po ovoj vrućini?
  • Doma….doma sjedi moja gospođa….znaš, bolesna je….mora jesti i…sramota me da ti kažem, ali nosi pelene, znaš…..nemam novaca ni da je nahranim, pa skupljam starudiju…

Eto prigode da riješim djedovu muku na naš način, pa da mu s puno suosjećajnosti šapnem da će mu bog pomoći i da je velik onaj koji vjeruje. Mogla bih možda sada naći i neki tračak zahvalnosti što nisam ja na njegovom mjestu?! Ili možda da budem zahvalna što su moji djedovi otišli s ovoga svijeta prije nego što je postalo moderno da starci u našoj zemlji budu osamljeni, gladni, poniženi i “nevidljivi”?! Nisam osjetila ništa osim bijesa! Pokušala sam ga nekako sabiti i pretočiti u zahvalnost, zahvalnost za nešto, upućenu nekome i nisam uspjela!

Nešto kasnije pokušala sam na moderan način. Smjestila sam se na trosjed, upalila mirisnu svijeću, donijela si limunadu i otvorila laptop. Sad ću sigurno uspjeti! Limunada je bila kisela za popizditi, ali ja sam bila visokomotivirana! Sad ću uspjeti, odlučila sam! Polako šaram očima do prvog naslova.

Štrajk prosvjetara?!

Zahvalna što nisam prosvjetni radnik? Ma, ne! Zahvalna što štrajkaju? Jok, ali sviđa mi se što ne pristaju biti nezadovoljni! Zahvalna što postoje? Hm, ne znam…..jer nitko ništa o crkvi u školama?! Ništa o lošim uvjetima rada? Ništa o kvaliteti udžbenika? Ovo mi ne ide, idem potrażiti dalje!

Silovanja, suci, optuženi, ministar, bijeli novinar, odvjetnici optuženih? Žalili su se na mlitavu sudačku odluku o zabrani prilaska žrtvi?!?!?! Zahvalna što nisam silovana? Zahvalna što nije silovan nitko moj? Zahvalna što živim u gnjusno doba hrvatske sudačke prakse?

A dijete s posebnim potrebama u zatvoru? Umrlo je!

Zahvalna? Kome? Na čemu?

Osjećam mučninu, jad, bijes, sram, ljutnju- opet ni traga zahvalnosti?! Osjećam da se uopće ne osjećam.
Idem dok nisam povratila!

Žensko sam, imam osjećaje, djecu, razum, sram što je ovo moja zemlja, ljutnju što sam ovdje stvorila djecu… Nisam bila nikad dalje od zahvalnosti!

Ali, obećala sam da ću se potruditi. Pokušat ću još jednom! Izgubljeni mornari… Zahvalna što nije nitko moj? Zahvalna što može da me nije briga? Zahvalna što ne moram plakati zbog njega, zbog njih? Ali plakala sam, j***ga!

Opet ti ne ide Viktorija?!

Toliko njih opisuje tu ljekovitu zahvalnost, a ja ne mogu provaliti formulu! Zahvalnost je posljedica vjere, kažu mnogi. Vjere u što? Bog je očito na godišnjem. Havaji? Možda Bahami? Tko će ga znati?! Vjera u vlast, sustav, sudstvo?Nemojte me zajebavati! Vjera u ljude? U ove što su im puna usta boga, a puna glava mržnje? Zdvojna sam.

Voljela bih da znam reći gladnima:

Neka vam pomogne Bog!
Silovanima, pretučenima, zanemarenima, maltretiranima i poniženima:

Bože spasi ih!
Onima koji su pobjegli iz ovog freak showa:

Blagoslovi ih bože!
Možda bi bilo lakše da mogu, no ne mogu!
Ne mogu!

Viktorija, nema ti spasa! Ne osjećaš zahvalnost, ne vjeruješ dok ne vidiš, ne zazivaš boga kad je frka, ne plačeš javno, ne ljubiš tajno, ne zahvaljuješ i ne vjeruješ. Nema mi spasa, ali ja spas ne tražim! Tražim ljude! Gdje ste?

Hvala što ste čitali.

Izvor: APortal
Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…