Sveta vodica

Rođena sam u doba komunizma, krštena sam, išla na vjeronauk, primila sam Svetu pričest i Svetu potvrdu. Vjenčana sam u crkvi, također u to “mračno” doba komunizma.

Svećenik je dolazio blagosloviti kuću svake godine u božićno vrijeme. Novac za blagoslov nije želio uzeti, nego ako si htio izdvojiti za crkvu, mogao si odnijeti novac u župni dvor i za to si dobio potvrdu o darovanju.

Nikad se nije dogodilo da je netko branio ili proganjao moju obitelj zbog vjere.
Nikada mi roditelji nisu rekli da moram skrivati u školi da idem na vjeronauk ili da nam svećenik dolazi u kuću.

Dakle, ne mogu više ove što danas tvrde da je vjera bila zabranjivana, a oni jadni proganjani.
To jednostavno nije istina!

Problem si imao ako si htio sjediti na dvije stolice, pa zbog koristoljublja biti član partije, a zbog familije prakticirati vjeru. No, takvi su zaslužili imati probleme, i onda i danas.

Ne slušaju mi se više šuplje priče vjernika novog vala, koji danas tvrde kako nisu smjeli u crkvu, pa su dočekali zrelu dob nekršteni.

Smjeli su ako su htjeli, no su onda kalkulirali biti u partiji jer im se isplatilo, a danas su pobožni za popizditi, jer im se opet isplati.
U ona prijašnja vremena, popovi su se brinuli za vjeru, a političari za politiku.

Danas se popadija osilila, a politika kroz vjeru traži blagoslov za sranja koja rade.
Povampirili su se i jedni i drugi, zato mi se ukupno ne sviđaju.

Vjera je postala prćija, jer su popovi postali političari.
Politika je postala krvnik društva, a vjera avansno odrješuje grijehe. Njeguju zajedništvo!
Oni se međudobno potpomažu i polako stežu obruč oko nas.
To se sada zove sinergija vjere i društva, iako vjera razdvaja to isto društvo, a društvo gubi dostojanstvo.

Nego da ponovimo- smjelo se ako se htjelo!
Živjelo se dostojno čovjeka u to “mračno” doba, jer je tada pop uredovao samo u crkvi, a vlast u državi.
Bilo je nezamislivo da svećenik i gradonačelnik, jedan drugom drže štangu, pa je bilo potpuno normalno da u crkvu ideš po odrješenje grijeha, a u općinu po potvrdu o nekažnjavanju.

I…eto našeg svećenika u blagoslov kuća! Bio je prije vani, nego je ušao unutra. Nitko nije vidio kad je pospremio kuvertu, a svetom vodom škropilo se štedljivo!
Gospon velečasni je obznanio na misi, da se škropce mora čekati na ulici, inače ništa od blagoslova!
Ove godine su se zato susjedi međusobno družili, jer su cijelo prijepodne stajali po dvorištima u iščekivanju ekipe za naplatu vjere.
Bože, još si na godišnjem?

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…