Malo zobi, malo biča

Enigma zamotana u zagonetku… a sve zajedno u sjajni, šareni zavežljaj u koji ne možeš samo tako uči niti zaviriti. Moraš polako otkrivati, milimetar po milimetar. Trebaju ti dani, mjeseci ili godine…i naći ćeš u tim milimetrima jedan veliki, novi svijet. Neke stvari koje će ti se jako svidjeti, neke manje lijepe i neke koje ti se uopće neće sviđati. U tvojoj glavi i srcu, stvari koje ti se sviđaju bit će u fokusu i o njima ćeš puno i dugo razmišljati. One druge, manje lijepe, zvat ćeš sitnicama i njih ćeš marginalizirati, gurnuti u neki drugi plan i nećeš si uopće dozvoliti da o njima promisliš. To je zaljubljenost! Malo kasnije dolazi ljubav… a uz ljubav ide i poštovanje.

To je par emocija koje trebaju biti čvrsto povezane i ako uočiš bilo koju da oko tebe luta sama, bježi koliko te noge nose – jer ovo je zadnji trenutak kad se možeš gotovo besplatno spasiti.

Sve poslije bit će jako, jako “skupo”.

Zavoliš nekoga zato što ima predivan osmjeh, jer voli životinje kao i ti, jer s puno ljubavi priča o svojoj baki, jer odlično priča viceve, jer te ljubi na poseban način, jer te grli kao da si mu najveća dragocjenost na svijetu. Sve to te prožme i obavije cijelo tvoje tijelo, svaku stanicu, svaku misao, svaki tvoj pogled i svaki korak. A onda… jednog dana dok ste šetali ulicom, najednom te prečvrsto stisnuo za ruku. Iznenađeno si reagirala, a on je kroz zube protisnuo kako je vidio da si gledala nekog od slučajnih prolaznika… i tako počinje tvoja noćna mora!

Tako počinje, početak kraja tvoje ogromne i bezbrižne ljubavi. Počinje drugi dio života, koji neće biti niti sretan, niti lijep… iako ćeš još dugo misliti da ipak nije tako.

Polako i ponekad, događat će se ispadi koje ćete brzo prebroditi, a nakon njih ćete se ponovo grliti kao nekad. To je mehanizam koji te polako i za sada nježno, ući kako se moraš ponašati, ako želiš biti voljena i sretna. To je onaj sistem koji su oduvijek ljudi koristili da bi ukrotili konje. Sistem “malo zobi, malo biča” koji funkcionira kod većine životinja, ali na žalost i kod nekih ljudi. Tvoja ljubav polako te počinje dresirati kao životinju, no ti još možeš voljet i praštati, voljeti i plakati, voljeti i praviti se da je sve u redu. Tvoje emocije te još uvijek mogu dignuti iz mrtvih i još imaš snage za opraštanja, nadanja i nove početke. Još nisi svjesna da si na krivom mjestu i sa krivim čovjekom. Još nisi naučila da zdrava, iskrena ljubav, ne treba novih početaka. U međuvremenu su možda došla i djeca. Postala si ranjivija jer si majka i jer imaš te male osobice koje želiš zaštititi. Ne želiš svađu i galamu, a trebaš zagrljaj i poljubac nakon teškog i napornog dana.

Financijski si možda ovisna o svom mužu, ili još gore – ovisan je on o tebi, ali je složio situaciju tako da ti to ne primjećuješ. Polako i nježno te svojom bojom glasa, stavom i svakodnevnim upakiranim napadima, uči da razmišljaš da je s njim sve ok i da nisi sposobna živjeti bez njega, da je on tvoj zaštitnik i tvoj najbolji životni izbor. Uči te polako da misliš da si ti ta koja nije dovoljno dobra. Zbog svega u što te uspio uvjeriti, saginješ glavu sve niže, zatvaraš srce sve češće. Šutiš iako ti se vrišti, plačeš kad nitko ne vidi, potiskuješ, skrivaš i lažeš samu sebe. Osmjesi na tvom licu su sve rjeđi, lice sivo unatoč dobrom make up-u, oči polako gube sjaj, a mozak grozničavo traži gdje griješiš. Krivo! Na žalost, još toga nisi svjesna. Već si okusila i zob i bič, već redovito doživljavaš mentalnu masažu, već si polako načeta, ali još uvijek ne vidiš da imaš ozbiljan problem.

Čovjek tvojih snova već te naučio da si za svaki njegov ispad sama kriva, utkao ti je u mozak sjeme samopreispitivanja, mjerenja svoje neuspješnosti kao žene i kao osobe. Bude tu nevinih kvalifikacija, izrečenih u šaljivom tonu o tome kako ne znaš kuhati, o tome kako nisi dovoljno uredna, kako si nespretna, kako ti ne ide za rukom biti prava i uspješna žena, ali umjesto da reagiraš – ti pogneš glavu i sramiš se. On je već svjestan da ima svoju žrtvu čvrsto u svojim rukama, a ti si sve manje spremna boriti se za sebe.

Kad dođe do otvorenih sukoba i grubih riječi, on će iskoristiti djecu kao sredstvo ucjene i manipulacije. Ti to nećeš odmah prepoznati – jer niti jednom zdravom i normalnom čovjeku nije jednostavno shvatiti da bi netko svoju vlastitu djecu koristio na takav način. Ukoliko se požališ majci ili prijateljici- one će vrlo vjerojatno reći nešto poput: „muškarci su takvi, treba im vremena da se priviknu na obitelj, ne obraćaj pažnju, proći će… ili osjetljiva si, pokušaj ovako, pokušaj onako…“ Rijetko tko, iz tvoje bliske okoline će u ovoj fazi prepoznati problem i reći ti:

– Ne, muškarci nisu takvi! Okreni se i idi! Odmah!

Uz to, teško je priznati sebi i ljudima oko sebe da imaš problem, da osoba kojoj si poklonila sebe i svoje povjerenje i koja te treba voljeti, maziti, podržavati i čuvati, je zapravo tvoj krvnik.

Nije jednostavno glasno reći – pogriješila sam. Sramiš se svega što ti se događa jer si negdje duboko u sebi, sada već svjesna da sve to nije dobro, niti ispravno i da nećeš s tom osobom doživjeti ono čemu svi težimo i ono što planiramo na početku svake veze, onaj glasoviti „…i živjeli su sretno do kraja života“.

Nije jednostavno zato što je to najvažniji izbor u životu. Nije jednostavno ni zato što si već u ovoj fazi prilično zatrovana postupcima i mentalnim maltretiranjem koje te učinilo nesigurnom. Nije jednostavno jer želiš da tvoja djeca žive u normalnoj obitelji sa oba roditelja. Nije jednostavno zato što nemaš novaca ili zato što nemaš podršku okoline. Nije jednostavno jer si već psihički izmrcvarena i jer se ne možeš sama nositi s enigmom koja je zamotana u zagonetku, a koja se čas presijava u najdivnije nijanse svih boja, a čas jako zaudara.

Još se nadaš čudu! Još čekaš dan kad će tvoj voljeni reći neke čarobne riječi koje će sve izbrisati sve tvoje suze i strahove, koje će popraviti sve što se pokvarilo ili koje će učiniti da nestane sve loše i pogrešno što se dogodilo. Međutim….znaš da se to neće dogoditi?!

Sad znaš da je krajnji čas da se okreneš i odeš! Ne, nije prekasno! Ne daj da te uvjere u to! On ili ona će i dalje perfidno igrati svoju igru, i dalje će brižno paziti da te ima na raspolaganju, pobrinut će se da te drži čvrsto u zagrljaju kojim te guši malo po malo. Pazit će da mu ne izmakneš i neće te pustiti od sebe.

To je bolesnik koji djeluje kao zdrava osoba, a ti si zdrava osoba koja djeluje kao bolesnik. Zamijenio je svoju bolesnu nakaradnu narav, za tvoju naivnost, ljubav i poštovanje. Ponudila si mu se na pladnju i sama ušla u kavez koji je pripremio za tebe. Možda je i zlatan, ali ako ima rešetke, ipak je samo kavez. Međutim… svaki kavez ima izlaz, a svaka životna situacija ima početak i završetak. Tvoja se sad treba završiti, da bi počela neka druga – sretnija, mirnija i poštenija.

Zato idi svojim putem, a onaj zavežljaj s početka priče čvrsto zaveži i baci u prvu rijeku na koju naiđeš. Zatim, digni glavu, gledaj ravno u oči, povisi ton i koristi uskličnike! Postavi uvjete i zahtijevaj! Ne odustaj i ne pogađaj se! Ti loši ljudi uglavnom su seronje koje uzmiču, to su oni koji nemaju kičmu niti srce. To su ti oni koji se povlače kad naiđu na tvrd orah, zato budi ti taj tvrd orah. Staloženo i mirno kreni tražiti izlaz iz tog kaveza koji se zove bolesna ljubav ili bolestan čovjek. Gledaj život širom otvorenih očiju, gledaj ljude vrlo pomno i pazi s kime dijeliš svoje emocije.

Zapamti! Nikad i u ime nikakvih emocija, nitko tko te voli na ispravan i pošten način, ne smije izazivati kod tebe strah, osjećaj nemoći, ljutnju, nedostatak povjerenja, osjećaj napuštenosti ili osjećaj da manje vrijediš. Nitko, niti u ime nikakvih emocija ne smije od tebe tražiti da izgubiš sebe da bi mogla voljeti nju ili njega. Nitko i nikada! Zdrava iskrena ljubav ne traži, ne zahtijeva, ne ucjenjuje, ne manipulira, ne postavlja ograničenja i ne boli. Hej! Ljubav ne boli!
Zapamti to!

Viktorija Herak / Izvor: APortal

Facebook Comments

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2020. Viktorija Herak

Design by Lion Media

PRATI ME I NA…

 

error: Content is protected !!