Vukašin i birano društvo

Znate tko je Vukašin?
On je točka na kojoj smo po stoti put pali u beznadnu ljudsku kaljužu.
Ima 18 godina. Trpio je batine, glad, zimu i nemar- gotovo od rođenja.
Tekst o njemu objavio je Glas Slavonije, prije dva dana.
On je samo jedan od mnogih u našoj zemlji, koji su ostavljeni, sami, nevidljivi, gladni, prljavi- no, Vukašin nije ni po čemu poseban u moru sličnih.
Posebni smo mi koji ga okružujemo!
Mi koji imamo dvije banke u džepu s kojima smo platili internet, jer taj nam nudi ulaz u svijet moćnih, mudrih i velikih- doduše samo na sat ili dva, ali i na tako kratko pogana duša se uzdigne i nahrani.

Ispod teksta sjatile se djeliteljice pravde i morala, sve jedna do druge, naše uzdanice na braniku ispravnosti! S njima u kompaniju ušli su i neki po spolu muški, a po duši uši.

– Mali je probisvijet!
– Ima je posao, ali ljenčuga neće radit!
– Šta mu treba mobitel, ako je gladan!
– Pokra je gazdu gdi je radio, pa pobjegao!
– Ja sam ’43 kopala kukuruze da preživim, nek i on kopa za koru kruha!
– Hvata na empatiju, nek se uhvati posla!
Sve dame i gospoda, jedni do drugih!
Vi moćni ostvareni građani, a Vukašin bokče! Odnos nije pravedan, ali tako je pao grah njemu i vama.
Očekivali ste bečke manire od dečka s jalovom prošlošću i bez budućnosti?
Nema ih!
Nije odgojen, nema radne navike, nema uzore, nema postelju, nema mamu, nema wc, nema sapun, nema prijatelje, nema doručak, nema loptu, nema tv, nema ručak, nema majicu, nema jastuk, nema večeru, nitko ga ne traži i nigdje ne pripada.

On ima samo jednu stvar, ima moć da vam omogući da mu sudite i da se zbog njega osjetite makar malo nekad s večeri- veliki, pravedni, važni, moćni i odvažni!

Dobro ste ga ispljuvali, izgrdili, omalovažili, presudili mu zapravo iz tih svojih toplih sobica i nakon što ste svoje klince nahranili, pokrili i poljubili za laku noć.
On ne treba vas, treba mu netko tko će mu držati ruku na ramenu kad pogriješi, kad ukrade, kad zaspi, kad ga boli, kad mu se plaće, kad ne razumije, kad ne zna kako i kad napravi krivo.
On ne treba vas, vi ste trebali njega. Zahvalite mu!
Neka ste okusili slast i važnost, pa makar i skriveni iza ekrana.

Pogledala sam vam profile, sve jedan po jedan. Znate što? Bojim vas se! Ima vas puno, puno previše za jedan tako malen narod i za jednu tako malu zemlju.

Vukašin je stvarna osoba, kao i veliki broj “moćnih” “ispravnih” i “gordih” komentatora punih “ljudskosti” i “suosjećajnosti”.

Napomena autorice:
Statistički gledano, u ružnim i bezosjećajnim komentarima ispod tekstova, prednjače žene različite dobi. Muškarci su pak češće skloni pokazati empatiju i pružiti podršku.

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…