Skandal majstori

Ja sam obična žena koja se razumije u ratove koliko i Marica u krivi penis. O domovinskom ratu znam nešto više, jer muža mi je pozvalo da se javi onomad na zborno mjesto. Bojala sam se za djecu jer vrtić nije imao sklonište. Da je imao, svejedno bih se bojala.
Dok se moj muž pakirao za Glinu, ja sam nabrajala i psovala:
– Što će mi Hrvatska, ako tebe izgubim?
– Ti to ne razumiješ.
– Ti razumiješ?
– Razumijem da moram ići.
– Što ću reći klincima, gdje im je tata?
– Nemoj im pričati o ratu!
– Jebi se i ti i rat! Što da im kažem?? Otišao na ljetovanje?
– Molim te pokušaj razumjeti…
– Što?? Zov domoljublja, privrženost domovini, hrvatsku stvar?? Koji kurac da pokušam razumjeti? Imamo djecu, nismo sami! Kako da razumijem kad vidim da ni ti ne razumiješ?!
– Ti si žena i mama, tvoje je da čuvaš njih dvoje i sebe. Ja sam muškarac i moje je da čuvam mjesto gdje živimo i da se pobrinem da budete sigurni.
U tim trenucima, jebalo mi se za Hrvatsku. Bila sam svjesna jedino činjenice da on ide biti ubijen ili ubiti. Nisam se znala s tim nositi.
Sljedeće jutro naš sin od 5 godina je pitao:
– Gdje je tata?
– Otišao je u rat.
Kćer od 3 godine je plakala. Nije razumjela zašto, ali plakala je.
Za nekoliko dana, sin je odjednom usred igre pitao:
– Mama, jel’ da tata nema pušku?
– Što bi ti htio, da ima ili da nema?
– Bolje da nema! Mogao bi nekoga ubiti s puškom.

30 godina kasnije, skandal majstori ne daju da zaboravimo svu tu ratnu bijedu!
Žive od rata i za rat. Fol su protiv mržnje i fol su domoljubi. Ratuju prije podne protiv države, poslije podne protiv naroda. Mrze Srbe, Cigane, Turke, žene, Francuze, mimoze, islam, židove, Portugalce, pedere, lijeve političare, desne političare…
Traže poštovanje, ali ne poštuju.
Organiziraju proteste, s govornica se zaklinju u boga i domovinu, pa u istom pljunu na oboje.
Bili su jučer u mom gradu. Došli su sa svojom skalamerijom, istresli tovar mržnje i otišli.
Mahali su pesnicama, urlali preko razglasa, trsili se da iskamče poštovanje za svoj društveno štetni rad. Turali su pod nos svoje ratne zasluge i tobož zaustavljali neki svoj novi rat.
Vi ste branitelji? Niste. Vi ste ispolitizirana skupina dokonih građana. Nakupina smiješnih, ali opasnih ljudi.

Branitelj je častan čovjek koji ne traži poštovanje po trgovima jer ga poštujemo.
Branitelj nikome ne gura pod nos svoju žrtvu. Mi znamo koliko se žrtvovao i to cijenimo.
Branitelj ne zanaša jaja od zore do sumraka po birtijama, s političkim moćnicima.
Branitelj nije dio političkih skandala, on je častan čovjek i prepoznajemo ga u susjedstvu, u obitelji i na ulici.
Branitelj nije peronospora koja se množi 25 godina nakon rata. On je domoljub koji zna kako se ispravno voli i poštuje domovina za koju je krvario.
Svatko od nas zna tko su branitelji i oni imaju poštovanje koje zaslužuju, međutim nemaju povlaštenu mirovinu, nemaju dobru zdravstvenu skrb i žive često u vrlo teškim uvjetima.

A vi glumci, loše igrate ovu rolu. Nek vam vrate lovu oni kod kojih ste bili na praksi.

Facebook Comments

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2020. Viktorija Herak

Design by Lion Media

PRATI ME I NA…

 

error: Content is protected !!