Tekućina za stakla

Digla sam haubu na autu, da ulijem tekućinu za pranje stakla. Ostala sam u čudu! Našla sam nekoliko otvora gdje bi se moglo nešto uliti. Sjetila sam se da se negdje ulijeva valjda i motorno ulje. Pomislila sam da ne bi bilo dobro da pogriješim. Malo sam blejala u to čudo ispod haube i odustala od ulijevanja bilo čega bilo gdje. Po stoti put sam se uvjerila da je Bog imao dobar razlog kad je odlučio da muškarac i žena trebaju živjeti u zajednici.

Neki dan sam pokušala objesiti sliku na zid…

Isto je sve ostalo na pokušaju. Izvadila sam čavliće i čekić, napravila nekoliko plitkih rupa u zidu, koje ničemu ne služe i zaključila da je bolje da se ostavim toga. Pokušala sam i s bušilicom, ali sve je ostalo na razgledavanju njenog kofera. Sjetila sam se da je Miran obično zabrinut kod bušenja rupa u zidu, da ne pogodi neku strujnu instalaciju. Zamislila sam se kako držim bušilicu, a moja duga crna kosa strši u zrak, oči vibriraju kao da su na federe, ruke zgrčene oko glasne crvene naprave. Odmah sam to sve vratila na mjesto i zaključila da to ipak nije tako hitno. Mogu pričekati da Miran to riješi. On će riješiti i gume na mom autu, antifriz i tehnički pregled.
Pa dobro, mogla bi to i sama da baš moram, ali on će to brže i lakše.
A onda, tog dana kasnije pred večer, na kavi s prijateljicama ustanem među prvima i krenem se spremati za doma.

  • ⁃ Kud već?!- pitaju cure
    ⁃ Umijesila sam štrudl….obećala sam Miranu.
    ⁃ Ma ti si luda!- kaže jedna
    ⁃ Ne bi mu ja sad pekla štrudl…!- grozi se druga.

Nastavile su u glas nizati komentare i….na trenutak sam zastala. Osjetila sam se taj čas nekako potlačeno i jadno. Bilo mi je najednom dosta frkanja sarmi, kiflica i raznih štrudlova. Uhvatio me jad i neki zločesti inat. Jbmti štrudl od domaćeg tijesta i još srijedom na večer! Dok sam ulazila u stan, osjetila sam miris nedavno kuhane kave. Na stolu je bila čokolada na kojoj je bilo na brzaka nažvrljano “volim tebe i tvoj štrudl”.

Čokoladu sam zafitiljila preko ramena i na pola bijesna, na pola zdvojna uhvatila se već odležanog tijesta. Dok sam razvlačila kore i usput izvodila lelujave kretnje nježnog pomicanja ruku, polagano pomicanje nogu i prelamanje kičme preko stola, potiho sam psovala- brak, sudbu kletu, ljubav koja ide kroz želudac i zajednicu muškarca i žene! Nabrajala sam si razloge svoje jadnoće i žrtve, a glasovi prijateljica još su bili prilično glasni u mom sjećanju.
Štrudl je završio u pećnici, a ja sam se polako dovukla pod tuš.

slatki-trudl-sa-siromdsc-0609

Dok se voda slijevala niz moja ramena, stvari su sjele na svoje mjesto. Komentari mojih prijateljica polako su utihnuli, a onaj mali nevidljivi čuvar moje hinjene neovisnosti, pojavio se taman na vrijeme da me podsjeti na tekućinu za stakla, promjenu guma, napunjen rezervoar gorivom…paradirajući po mojoj glavi, podsjetio me na ledena zimska jutra u kojima ustane prije mene, da bi mi skuhao kavu i ugrijao auto. Podsjetio me na ponekad oprano suđe ili usisan stan, na onu večer kad je stao u moju obranu iako nije trebao, na utjehu kad sam bila tužna, na ono prije neku večer kad je spremno trknuo do kioska, jer sam si zaboravila kupiti aceton.
Na povratku iz kupaonice, pokupila sam onu zafitiljenu čokoladu i strpala komadić u usta. Zažmirila sam i pustila da me prožme onaj poznati, ugodni osjećaj zadovoljstva. Zadovoljstva sto postoji čovjek koji uz pohvale pojede moj štrudl i onda kad mi ne uspije.

Večeras mi je uspio, ne brinite!

Viktorija Herak / Izvor: APortal
Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…