Gdje mi je onaj gen za sarkazam s kojim sam se rodila? Gdje? Gdje?
Ah! Evo ga, već sam se prepala da sam ga izgubila. 😳
Dakle, obavila sam nabavu, napacala meso, oprala salatu, nasjeckala povrće i pospremila kuću. Uz put sam skuhala juhu i počistila terasu.
Rekao bi čovjek da sam storuka , ali ne! Godine pažljivog kombiniranja su me naučile da u kratkom vremenu i dobrim kombiniranjem, nepokrećem ruke bezveze niti pravim suvišne korake koji ničemu ne služe. 😝
Zato, dok se krećem po kući djelujem kao da hodam kroz vodu. Fluidno, bez napora i s osmjehom uživanja. I to sam naučila s vremenom.
Neophodno je da izgledaš sretna dok nešto radiš, jer ako si namrgođena onda je moguće da se tvoji ukućani (bar oni senzibilniji) osjećaju loše. 😜
Dok sam godinama vježbala kombinatoriku i usputne osmjehe, dogodio se neki klik i počela sam uživati u toj interakciji između mojih ukućana i mene.
Fora je srediti kuću, skuhati nešto fino i usput ih bockati.
Fino, nježno i dobronamjerno, s toplim osmjehom i dozom šarma.
Sad to vježbam, zajebavati i pritom biti umjereno dobronamjerna i šarmantna. 😉
Dok sam se bavila sobom, nisam primijetila da poskrivećki i meni iza leđa, počeli neke stvari vraćati na mjesto, ponekad usisati, natočiti mi gorivo u auto, pospremiti suđe iz perilice, pa čak i oprati prozore ili podove.
Svi dani su dani žena, ako tako želiš, no to ne umanjuje onaj lijep osjećaj kad žena dobije cvijeće baš na 8. mart, od omiljenog konobara, susjeda, policajca, prijatelja ili službenog muža. 😅 Osjećaj je uvijek lijep!
Izvor: www.amazonke.com
