Najveća opasnost od korone smo mi, neodgovorni ljudi


Migranti su nam pokazali tko smo, a korona je stigla kao usud.

Mi smo oni koji puno “peru ruke” i čvrsto “zatvaraju oči”, dok got nije njihovo dupe u pitanju.


Pa tako žmirimo na svu moguću žgadiju koja nam uništava zemlju ekonomski, društveno, pedagoški, politički, zdravstveno i na svaki drugi mogući način.


“Peremo ruke” od nasilja nad starcima, iako pouzdano znamo da ćemo doći na njihovo mjesto.
“Peremo ruke” od nezbrinute i gladne djece, pa idemo i korak dalje- hodamo za život nerođenih, dok nam se fućka za patnju od već rođenih.
“Žmirimo” lokalnim močnicima na malverzacije, jer i sami bi krali samo da možemo.
Nasilje nad ženama u Hrvatskoj dosiže pandemijske razmjere, a mi “peremo ruke” i čvrsto “žmirimo”, jer nije nas silovalo, niti prebilo.


Preostalo bi nam da i dalje vrijedno “peremo ruke”, čvrsto “žmirimo”, da vrtimo krunicu i uzdamo se u božju pomoć, no stigao je usud u obliku virusa.


Još jedna kušnja, još jedna prilika da izvučemo iz sebe tračak ljudskosti, brige o bližnjima i razumnog ponašanja.


Zar je tako teško još jednom oprati ruke?
Vodom i sapunom. Temeljito.
Bez panike, ali uz poštovanje uputa onih koji znaju više od nas.


Ponovo smo veći vjernici od pape, opet imamo teoriju o zavjeri, opet smo mudri, glasni, bahati i usmjereni samo na sebe.
Klizimo još jednom na ispitu empatije.


Nije te briga za tebe?
Operi ruke zbog mene, njega, nje!
Ako kišeš i curi ti nos, ostani doma!
Iako se ne bojiš, drži se uputa zbog ljudi oko sebe.
To je ljudski i fer!


Ali mi smo oni koji mrze migrante, Srbe, mimoze, djecu, tratinčice, žene, Kineze, starce….mi smo oni koji su bahati i samodostatni.
Nas nije briga za ništa i za nikoga.

Mi želimo vojsku i topove na svojim granicama da se zaštitimo od ljudi koji trebaju pomoć, ali nismo računali na virus koji se ne boji naše vojske, krunice, molitve, ne boji se zločudnih muškaraca niti nakaradnih babetina koji nadiru iz svojih smrdljivih jazbina, kako bi širili mržnju i zlobu.
Virusu se jebe jeste bili na zornici, jeste pljunuli na susjeda, jeste nogom udarili tuđe dijete ili se zalažete za priziv savjesti i zabranu abortusa. On je tu i traži vas. Možete moliti devetnicu i molitvu protiv bolesti, on vas ne razumije.


Zabadava vam je ta vreća brašna i pun zamrzivač, ako ne perete ruke i ne čuvate sebe da bi sačuvali sve nas.
Budite ozbiljni, nađite u sebi tračak ljudskosti pa se bez panike držite uputa o higijeni, ponašajte se u skladu s preporukama i potrudite se da svi zajedno izguramo ovaj korona seminar o zajedništvu.
Sapun i voda ne može oprati poganu jezičinu niti ukaljani obraz, ali sada trenutno može spasiti vas, susjedovog klinca ili od kolege klincezu.
Iskoristite priliku i budite ljudi!

Izvor: APortal, Viktorija Herak

Facebook Comments

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2020. Viktorija Herak

Design by Lion Media

PRATI ME I NA…

 

error: Content is protected !!