Ti ljudi nisu jadni jer su potplaćeni, jer su obespravljeni, jer su žrtve loših poslodavaca, jer ih se često ne poštuje kao ljude, niti kao radnike- za sve to nisu jadni, nego su jadni jer moraju raditi nedjeljom?
Medicinske sestre nisu jadne kad rade nedjeljom?
Liječnice i liječnike nitko ne spominje?
Zaštitarke i zaštitari?
Stočari i poljoprivrednici?
Spremačice?
Vozači?
Kuharice i konobarice?
Na desetke raznih manje ili više “vidljivih” radnika radi nedjeljom i blagdanima, ali o njima nitko ne razglaba.
Prodavačice i rad nedjeljom su nam glavni društveni problem?
Svi poslodavci za svakog svog zaposlenika predaju državi obrasce na kojima je jasno vidljivo da li su radili nedjeljom i blagdanima, noću ili danju i potrebno je 5 minuta da se propiše kako treba biti plaćen rad nedjeljom i blagdanom.
Još 5 minuta je dovoljno da se provjeri da li se svi poslodavci toga drže.
Platite ih kako treba i neka rade!
Onaj tko ne želi raditi nedjeljom, neka traži posao tamo gdje je nedjelja neradna.
Vlada bi se mogla, morala i trebala pobrinuti da svi poduzetnici poštuju hrvatske zakone, a ti zakoni bi trebali štititi hrvatske radnike.
Jednostavno je, zar ne?!
Ovakva borba za zabranu rada nedjeljom je licemjerna, a posebno je licemjerna u tome crkvena zajednica. Fol se bore za obitelj i za temeljna ljudska prava, no temeljno ljudsko pravo za njih znači da možeš nedjeljom na misu. Crkvu nije briga hoće li njihovi vjernici svojim radom moći zaraditi za normalan život, hoće li imati novaca da školuju svoju djecu i hoće li si moći priuštiti dostojanstven život.
Za sada neće, ali bitno je da zabranimo trgovcima rad nedjeljom da bi svi mogli nedjeljom na misu.
Hoćemo li zabraniti i liječnicima nedjeljni rad?
Konobarima koji nas poslužuju nedjeljom isto?
Vatrogasci neka ne gase požare nedjeljom i medicinske sestre neka nedjeljom ne njeguju bolesnike.
Trgovci su u fokusu s pravom, ali ova borba je temeljena na pogrešnim temeljima kao i mnoge druge hrvatske borbe.
