Bilo je fora ušuljati se kod susjeda na trešnju i napuniti džepove zrelim plodovima. To je bilo zabranjeno i upravo zato je bilo zanimljivo.
Ali da vidimo zašto je dobro krasti voće:
UPOZNAVANJE PRIRODE
Već sa 6 ili 7 godina, naučili smo da postoje rane i kasne trešnje. Znali smo u čijem voćnjaku ima više sunca, gdje raste koja sorta krušaka i koje jabuke najprije postanu sočne.
Pitajte sada svoju odraslu djecu što znaju o sortama voća?
ZDRAVO ODRASTANJE
S 5 ili 6 godina bili smo se svi u stanju samostalno popeti na bilo koje stablo, jer smo bili gipki, okretni, brzi, čvrsti i spretni.
Rasli smo u prirodi i s prirodom.
Kad se vaše dijete popelo na drvo?
BRIGA O MLAĐIMA
Kod krađe trešanja brinuli smo se o onima koji su bili manji i zato sporiji u penjanju i bježanju od susjedovog štapa, pa smo njih ostavili da čuvaju stražu, a trešnje smo mi ubrali za njih. Tada nismo znali što je empatija, ali smo je aktivno prakticirali od najranijeg djetinjstva.
Provjerite da li ste uputili svoje dijete da mora paziti na prijatelje i biti im pomoć i podrška.
PRIJATELJSTVO
Susjed je od nas 5-6 koliko nas je zatekao na trešnji, uvijek uspio prepoznati jedno ili dvoje djece, pa se ukazao kod naših roditelja. Oni koji su bili otkriveni, dobili su porciju od roditelja i bilo ih je sramota pred susjedom. Dobio si kaznu koju si stoički izdržao, ali nije postojala šansa da priznaš tko je još bio s tobom u pohodu. Izvlačio si se na mrak, na iznenadnu amneziju, vrdao si i češkao se iza uha, ali prijatelje nisi prokazao. Vrlo rano smo naučili što je drugarstvo!
Pokušajte se sjetiti da li ste objasnili svom klincu da se ne smije tužakati prijatelja, a da je posebno ružno spašavati sebe tako da uvališ drugoga?
KUĆNI ODGOJ
Čim je susjed okrenuo leđa, uslijedila je bukvica: -Kako te nije sram da kradeš? -Hoću li ja zbog tebe morati gledati u pod? -Ljudi će govoriti da hranim lopova! -Jel’ ti znaš da se za krađu ide u zatvor!
Roditelji su ti održali glasan i ljutit govor i ti si nedvojbeno znao da si napravio nešto neprihvatljivo. Nisi im upadao u riječ, nisi se pokušao opravdati, nisi im protuslovio, nisi kolutao očima i nisi puhao kao nilski konj, nego si fino šutio i pristojno i pokajnički čekao da završe.
Danas to više roditelji ne rade, ali zato imamo profesionalne motivacijske govornike koji nas uče da volimo sebe, da budemo sami sebi najvažniji, da smijemo sve napraviti da budemo sretni i da su svi oko nas zaduženi potruditi se da budemo zadovoljni. Čisto sranje!
POŠTOVANJE
Prije ili kasnije sreo si susjeda na čijoj si trešnji bio, pa te opet bilo sramota. Susjed je obično zastao pa ti je objasnio:- Slušaj mala, možeš se uvijek doći javiti da ideš na trešnju i nabrati koliko želiš, ali ako se ne javiš onda znači da kradeš! I ne smiješ trgati grane, jer time štetiš voćki. Jesmo se dogovorili? Ti odmah sretno pristaneš na pakt i stvar je riješena.
Tebe bude sramota što si krao i dobro zapamtiš taj osjećaj neugode, pa sljedeće proljeće odeš kod susjeda i pitaš da li smiješ nabrati trešanja.
Na tvoje mjesto dođu novi klinci koji kradu trešnje i tako svladavaju “školu za život”!
Da su bar naši političari u djetinjstvu krali susjedove trešnje.
