Milo moje


Da mi se dogodi da budem silovana, ne bih tražila zaštitu niti od policije, niti od suda. Znate zašto?
Zato što znam da ju ne bih dobila!
Osvetila bih se sama, a poznajući sebe sigurna sam da bih bila potpuno sposobna za to.
No, drugi je par rukava to što žena iz slučaja o kojem smo nedavno čitali, 20 godina živi s traumom, nepravdom i poniženjima kojima ju izlažu oni koji su je trebali zaštititi i pomoći joj.
Zar to nije strašno?
Pokušajte zamisliti kako biste se osjećali u sličnoj situaciji!
Možete li uopće?
Silovala su je trojica!
Plakala je, molila, odgurivala ih….međutim, njih trojica su smatrali da je ok da je svi troje siluju.
Nadam se da te spodobe imaju majke, sestre, djevojke, a možda sada već i žene i kćeri.
Ali možete li se staviti u njenu kožu, u njenu dušu, u situacije u kojima su “stručnjaci” tražili apsolutno sve i najmanje argumente s kojima bi osporili neosporno silovanje trojice muškaraca nad jednom ženom?
I našli su! Nakon 20 godina uspjeli su ih osloboditi krivnje! Teški stručnjaci!
Dakle, prvo su je trojica prokletih ljudskih nakaza silovala, a onda ju je dva desetljeća silovala policija, odvjetnici i sud.
Sada ju nastavljaju silovati pogane, zatucane Glupače i to bez grča na licu!
S nevjerojatnom lakoćom nastavljaju je silovati svojim kretenskim stavovima o tome da je abortus ubojstvo i da život počinje začećem, a za njih možda još u jajcu.
Točno tako, zatucane i još k tome pogane!
Napirlitane Kokice imaju stav o svakoj silovanoj ženi koja ne želi roditi plod silovanja!
Pogane Kokoške bez kulture i zrna suosjećajnosti, svojim idiotskim javnim prenemaganjima nastavljaju silovanje nad svakom žrtvom nekog oblika muške moći.
One NISU napisale da silovati ženu, znači zapravo ju ubiti.
NISU napisale da se zalažu za brže, bolje i stručnije sudstvo.
Niti jedna NIJE svoje sljedbenike pokušala izazvati na polemiku i razmišljanje o svemu što nam se događa u društvu, ali uspjele su iz svojih zaključanih mozgova istisnuti:- Abortus je ubojstvo, a ti si ubojica!
Jer One imaju stav!
Jer Bog je rekao, one su čule!
Jer One znaju!
One su moćne jer ljudi ih čitaju, prate ih, povlađuju im i njeguju im ego.
Jadne ste i odvratne! Sve do jedne!
Trebalo bi vas suočiti sa svakim sudskim predmetom u kojem se pravda poskliznula, a svi znamo koliko ih je takvih. Voljela bih da vas se prisili da pogledate u oči žene nad kojom se iživljavao idiot ili više njih, pa sustav, pa tako mjesecima i godinama, dok je pogano đubre slobodno šetala njihovom ulicom.
Voljela bih da svaka od vas ušuti i zahvali tom svom bogu u čije ime se prenemaže, što nije bila u koži silovane žene.

Drage Guske,
Idite hodati u ime i za račun boljeg, pravednijeg i poštenijeg društva. Hodajte do iznemoglosti, možda vam kroz znoj izađe sva okrutnost koju pokazujete.
Hodajte iz zahvalnosti što niste bile u prilici da razmišljate o abortusu.

Hodajte sa željom da spoznate boga koji ne sudi, ne nosi muku, ne preispituje, nije egoističan i nije licemjeran.
Hodajte dok ne nađete boga koji voli, razumije, pruža utjehu i utočište.
Sigurna sam da će tada u znak podrške, s vama hodati i one koje nisu vjernice.
Pustite teške i mučne odluke onima koji su prisiljeni da ih donesu!

Vama dragi Muškarci, hvala što podupirete, volite i razumijete žene. Hvala vam što brižno i promišljeno sudjelujete u odgoju svojih kćeri i sinova. Hvala vam što imate mišljenje, ali što odluku prepuštate ženi, onda kad je to pošteno i potrebno.
Znam da vas je većina koji zaslužujete to hvala!
Zbog ljudskih isprdaka oba spola, često izgleda kao da nema svjetla na kraju tunela, no dok postoji samo jedna razumna i mudra Žena i samo jedan razuman i mudar Muškarac, imamo temelj na kojem možemo graditi budućnost.

Hodačima, Šetačima, Bivšim Pjevačima, Šupljim Zgubidanima i Zgubidankama, Zatucanim Kokoškama, Bivšim Političkim Komentatorima, Praznoglavim Blogericama i Ostalim Društvenim Štetočinama, šaljem srednji prst uz nadu da ćete se možda ipak jednom posramiti.
Nada uvijek umire zadnja.

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…