Stožer

Da ste živjeli doma pod paskom kućnih stožera, ne bi mi svi sada bili u problemu. Nego može tko kako hoće i karantena je došla kao rezultat tog nereda.
Kod nas doma, tata je bio načelnik stožera i nije bilo preispitivanja njegovih mjera. Neki su pokušali gunđati, ali tata je imao uha na leđima i gromki glas:

  • Dok si pod mojim krovom, bit će kako ja kažem!
    Nema dalje. Napravi kako ti je rečeno, jer nekako rano shvatiš da ti je to najbolja opcija.
    Mama je također bila jednakopravni načelnik stožera, a njih dvoje su na samo usuglašavali svoje stavove. Kad su izašli s mjerama na sunce, nije se moglo birati hoćeš se držati njihovih toplih preporuka ili nećeš. Držao si ih se objema rukama, jer je svaki pokušaj eskiviranja urodio dodatnim problemima.
  • Odi u dućan po mlijeko!
  • Zašto baš ja?
  • Nemoj da ti zovem tatu!
  • Dooobro, evo idem! 🙄
    Njih dvoje uvijek su bili korak ispred tebe i ti si brzo naučio da je bolje da ih poslušaš.
    Bilo je tu još djedova, baka, tetki, ujaka i stričeva koji su revno provodili sve mjere stožera.
  • Rekla ti je mama da ne smiješ vruća piti vodu!
  • Rekao ti je tata da se moraš nacrtati doma prije mraka!
    Susjedi i daljnji rođaci bili su zaduženi da paze da ne mutiš vodu, kad stožer nije prisutan.
  • Ti mala ne znaš pozdraviti?
    To ako si slučajno projurila uz susjedu bez pozdrava.
  • Hoćeš da ti zovem mater da vidi kako se ponašaš?
    Ovo je bilo ako ti je slučajno palo na pamet raditi sranja, jer si mislio da tvoji nisu u blizini.
    Dakle uz kućni stožer i njegove pomagače, već do pete godine naučio si da se odluke stožera moraju provoditi pedantno i usmjereno, a mjere koje je stožer donio bile su ti sveto pismo.
    Da se Covid dogodio prije 30, 40 godina, mi bi imali eventualno troje ili četvero zaraženih, na respiratoru nikoga, a u kućnoj izolaciji možda dvoje.
    Bake i djedovi bi samoinicijativno ostajali doma, da smanje mogućnost da obole.
    Klinci bi se igrali po šumama i livadama graničara i lovice i ne bi dolazili u dugotrajni bliski kontakt.
    Svi ostali bi prali ruke, nosili maske i pazili na socijalnu distancu. Družili bi se po dvorištima na dovoljnoj udaljenosti, svadbe bi organizirali na otvorenom prostoru, krštenja bi odgodili dok ne prođe opasnost, a za dugosatno sjedenje po kafićima tada ionako nije bilo vremena. Za teretanama nije bilo toliko potrebe kao danas, a noćni klubovi bi se brzo i bez puno cendranja preorijentirali na držanje noćnih misa i tako bi opstali. U frizerskim salonima bi prije friziranja izmolili očenaš i mogli bi dalje raditi bez restrikcija.
    Danas je doba neposluha i zato smo sada u problemu. Nitko nikoga ne sluša, nitko nikoga ne čuva, nitko nikoga ne poštuje, a svima skupa je cilj sačuvati zdravim samo vlastito dupe.
    Stožer kaže da moramo nositi maske, mi baš nećemo.
    Stožer kaže da držimo distancu, mi se baš
    za inat grlimo i ljubimo.
    Stožer kaže da peremo ruke što češće, ali mi se stožera ne bojimo.
    Već odavno su naši samouki virusolozi zaključili da Covid uopće nije opasan, pa njihovi sljedbenici nose maske na bradi, unose ti se u lice i ne peru ruke.
    Mislim da ćemo se na kraju svi preseliti u crkve, jer se virus ne prenosi jedino tamo.
    Dakle nosite maske, perite ruke i ne unosite se u face jedni drugima, jer ako bude frke nećemo svi stati u crkve, pa će neki morati i na respiratore.
    Čuvaj sebe da bi sačuvao mene!

Facebook Comments

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2020. Viktorija Herak

Design by Lion Media

PRATI ME I NA…

 

error: Content is protected !!