Paralelni svemir


Imamo vlast koja ne valja.
Imamo stožer koji ne valja.
Imamo zdravstvo koje ne valja.
Imamo financije koje ne valjaju.
Imamo izbore koji ne valjaju.
Imamo zakone koji ne valjaju.
Imamo gradske uprave koje ne valjaju.
Imamo mjere protiv pandemije koje ne valjaju.
I imamo nas koji valjamo.


Na izborima uzastopno biramo vlast koja ne valja, a onda iz nje proizlazi stožer, zdravstvo, financije, novi izbori, novi zakoni, nove gradske uprave i ove nove mjere, koje nam se ne sviđaju.
To sve što smo napravili kao slobodan narod u slobodnoj domovini je produkt nas, ljudi koji ovdje živimo.
A naša većina je niske osobne kulture, neizgrađene društvene osobnosti i velikog, lošeg ega.
Kršćanska smo zemlja u kojoj se vjernici bore za neku svoju lošu vjeru, a ne za dobre vjernike. U našem vjerski nastrojenom društvu tučemo žene, zanemarujemo djecu, ne brinemo za starce, slavimo popove, mrzimo susjede, namećemo zabrane, ne podnosimo drugačijeg i ne poštujemo svog.
Jadni smo jer naš stožer donosi čudne mjere?
Ali mi smo stožer!
Vlada manipulira i loše raspolaže našim novcem?
Ali mi smo vlada!
Virus nam je uništio privredu?
Ne, mi smo uništili privredu davno prije pandemije!
Ne možemo kod doktora zbog pandemije?
Nismo mogli ni prije, ali tada zbog listi čekanja!

Kad je rat- imamo vanjskog neprijatelja!
U mirnodopsko vrijeme- neprijatelj smo si mi!
Nama treba što gluplja teorija zavjere, što bedastija teza i što manje inteligencije u javnom prostoru, jer tada poput krda hijena možemo mirno razvlačiti leševe prošlosti i ubijati svoju budućnost. To je igra koju znamo igrati i u kojoj se osjećamo nadmoćni, a nadmoć je tupom i zadrtom čovjeku vrjednija od zraka, od oca, matere, djeteta, od muža ili žene.
U posljednjih deset mjeseci više nas ne siluju i ne pljačkaju strašni migranti, Srbi nam više ne rade o glavi, više ne stignemo tuči turiste, više nemamo vremena urlati “Bog i Hrvati” i “za dom spremni”, sada imamo novu zabavu.
Ograničili su nam slobodu! Zatvorili su nam kafiće!
To je korak do čipiranja! Možda smo već u paralelnom svemiru pretvoreni u žabe krastače, a da toga nismo svjesni?!
Nameću nam nošenje maski?! Maske sigurno uzrokuju šizofreniju, gubu i žučne kontrakcije!?
Vi kojima će virus odnijeti život zbog naše nepažnje i negiranja opasnosti-oprostite, jbga! Nama nije komotno nositi maske, navikli smo piti kave u kafićima i želimo se zabaviti jer samo jednom se živi. Ne možemo se Bogu moliti doma, jer se broji samo kod popa u crkvi.
Kava sa susjedom, frendicom ili bratom- doma na terasi, nije više fora!
Mišići iz teretane se računaju, mišići od cijepanja drva starim susjedima- se ne računaju!
Trčanje uz nasip ne stvara kondiciju, trčanje na traci da!
Ljudi ostaju bez posla?
Tako je, ali nismo si stvorili državu koja sada može pomoći ugostiteljima, fitnes centrima, prijevoznicima i ostalima koji ne mogu raditi.
Od svih komentara koje sam ovih dana pročitala, nisam shvatila kako mislite da od virusa umiru samo stari i bolesni, pa ne vidite razloga za sve ove mjere zaštite?
Da im kažemo jednostavno: – Jbga, vi ćete ionako umrijeti pa zašto ne bi sada?!
Vi kažete da se jednom živi i ne želite da vas pandemija u tome sprječava?
Moja kćer kaže: Ne mama, samo jednom se umire, a živi se svaki dan.
Mi kao društvo polako umiremo svaki dan svih ovih godina.
Za svaku ubijenu ili pretučenu ženu za koju se nismo ispravno pobrinuli- umrli smo.
Za svako dijete koje trpi, a nije nas briga- umrli smo.
Za starce koji su izgorjeli- umrli smo.
Za svaku uhljebljenu tetku koja nam vadi mast na šalteru- umrli smo.
Za svako bolesno dijete čiji roditelji gladuju da bi imali platiti lijekove- umrli smo.
Za svaku zatvorenu tvornicu- umrli smo.
Za svakog kvalitetnog privrednika koji se muči sa prereguliranom i skupom državom- umrli smo.
Za svakog gladnog starca u zemlji- mi smo umrli.

I sada je došla pandemija koju mrzimo, negiramo, zajebavamo se, prkosimo jedni drugima i dokazujemo da smo već odavno umrli kao društvo i kao pojedinci.
Na kraju mrzimo liječnike koji nas pokušavaju liječiti, sestre koje šute i rade i spremačice koje uz bok s njima svima također šute i guraju, riskirajući svoj život i svoje obitelji, za nas kojima je sve kriva 5G mreža, brnjice zbog nepostojećeg virusa i čipiranje preko cjepiva.
Zar nismo jadni?!

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…