Međuvrijeme


Teško sam se natjerala pisati.
Ne ide mi ovih dana.
Sarkazam mi više ne pomaže.
Kuknjavi nisam sklona.
Molitva….nisam navikla nikog i ništa moliti.
Čitam, promatram, slušam i čak se više ne naljutim.
Nema reakcije, nema stava, nema sarkazma, nema ljutnje, nema nikakve emocije.
Tuga je nekud pobjegla, a ljutnju je smočila kiša.
Gledam svo to varivo (čušpajz) u zemlji i samo mi se šuti.
Šutnja je jedini poriv koji osjećam.
Tupost je pobijedila beznađe.


Iza nas je vuk pojeo magare.
Ispred nas vuk sprema zasjedu.
Magarad ide ravno u klopku.
Tamo je načelnik stožera prebio ženu.
Srušile su se kuće sagrađene bez armature.
I one koje su imale armaturu.
Djeca spavaju u autima.
Boje se.
Starci šute.
Znaju što ih čeka.
Mladi pomažu koliko mogu i znaju.
Oni imaju veliko srce i još imaju nadu u sutra.
Strane vlade šalju pomoć, naša se ustrojava i hvališe.
Crkva kalkulira.
Mnogi suosjećaju, šute i pomažu. To su oni koji idu srcem i rukama, novčanikom i čistom glavom.
Neki drugi se promoviraju.
Jedni sjede doma i rugaju se.
Žene ispituju zašto su stvarali djecu, ako su bili  siromašni. Hej, žene!
Oni tamo hvale premijera.
Ovi se sprdaju i čekaju drugo poluvrijeme, da bi se opet sprdali.
Tek tu i tamo ponetko pukne i s raznesenom dušom pusti live iz blatnjavog dvorišta.
Neki “vjernici” su skontali da nije stradalo dovoljno katolika da bi pomogli.
Uputili smo vam molitve, kažu.
Naša srca plaću s vama, poručuju im dok vani dobuje kiša.
Ja molim u toploj sobi, za tebe koji spavaš u vlažnom svinjcu.
Bog je spor, pričekaj.
Ali ta kiša pada sada, ove sekunde.
Trebaju se roditi neke bebe.
Mala djeca ne razumiju, veća se boje.
Starice je sramota što im se pomaže.
Starci šute i trpe. Navikli su.
Država čuva red i disciplinu.
Pdv na donacije.
Struja za grijalice.
Zakon o obnovi.
Pošaljite mail.
Izvucite router iz ruševina, za raskid ugovora.
Ustrojavamo se, čekajte.
Pričekajte! Sustavu treba vremena.
Strpite se.
Ukinite porez.
Ljudi spavaju vani.
Država ima šatore, ali niste ih tražili.
Zbrinite ljude.
Visoki dužnosnik u savršeno čistim cipelama stoji na blatnom putu. Bio je tu.
Skupa odijela i snježno bijele košulje, dali su izjave.
Polako ljudi, bit će još potresa…
Danas pada kiša, sutra će isto padati.
Padala je i jučer i prekjučer.
Što će biti sutra?
Padat će kiša.
Bit će izbori. Kampanja je u punom jeku.
Ali imamo svoje kućice.
Uvest ćemo.
Već su stigle iz daleka, one poklonjene. Našle su put.
Polako, kud ste navalili!
Bit će još potresa.
Čula sam u hodu jednog što je pitao, hoćemo li uskoro propasti do kraja?
Nećemo sine, još ćemo dugo gacati u blatu, pomislila sam i prešutjela.
Šuti mi se ovih dana.
Učili su nas oduvijek da je šutnja zlato.

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…