Pat pozicija


– Mogla bi napraviti kolač, ali nemam jaja. Ako kupim jaja, neću imati za mlijeko. Neću raditi kolač.
– Trebamo pokrečiti kuhinju. Mogli bi sami krečiti, ali trebamo kupiti boju, valjak, kistove, trake i najlon. Ako to kupimo, nećemo imati da platimo struju. Nećemo još krečiti.
– Trebamo nekoliko novih jastučnica. Mogla bi ih sama sašiti, ali trebam kupiti platno, konac i gumbe. Ako to kupim, falit će mi novac za hranu. Neću ništa šivati.
– Pokvarila se perilica za rublje. Popravak 800 kuna. Majstoru ne možemo platiti popravak na rate, a ako platimo odjednom, falit će novac za ratu kredita. Kupit ćemo novu perilicu na 24 rate.
– Mogla bi posijati salatu. Trebam kupiti sjeme, posudu i zemlju. Nemam novaca, neću ništa sijati.
– Trebali bi djeci kupiti zimske jakne. Nema novaca za dvije jakne, kupit ću im šal i kapu, a za jakne će se strpiti.
– Trebali bi napraviti zimnicu. Nema novaca za povrće. Kupovat ćemo gotovo, kako budemo trebali.
– Djeci trebaju novi kreveti, prerasli su stare. Neka se malo stisnu, dok ne otplatimo rate za perilicu. 
– Mogli bi na Plitvička jezera, sada su ulaznice jeftinije. Ne, ne možemo izdvojiti novac za izlet.
– Mogli bi u posjetu kod prijatelja, ali morali bi kupiti djeci čokolade i njima kavu. Ne idemo.
– Idemo prošetati? Može, ali samo po našoj ulici da ne sretnemo onoga što prodaje kestene.


Pobožan narod vrijedno se moli Bogu da ne crkne frižider, dok se ne otplati veš mašina, da djeca ne porastu dok ne budemo mogli kupiti veće jaknice, da ne zazimi jer ne mogu platiti grijanje i da se nitko ne prehladi, jer nema novaca za med i limun.
Zabadava znaš naštrikati djetetu vestu, ako nemaš novaca za vunu. Zabadava znaš uzgojiti salatu, ako nemaš novaca za sjeme.
Zabadava znaš šivati, ako ne možeš kupiti platno. 
Zabadava ti volja da sam krečiš, ako ne možeš kupiti boju.
Većinu vremena trošimo na razmišljanje što bi sve mogli i znali napraviti sami, ali ne možemo jer nemamo novaca.
Uče nas da novac nije važan, da je bitno kakvi smo ljudi.
Uče nas da se uzdamo u Boga, jer on je taj koji će nam pomoći.
Uče nas da trebamo biti skromni, pa što manje imamo to smo ponosniji na sebe.
Uče nas da budemo strpljivi i da čekamo.
Uče nas da je u redu ne ići kod zubara, ako te ne boli zub, da su obiteljski izleti luksuz, da u kazalište idu samo besposleni, da možemo sasvim dobro živjeti ako ne putujemo, ako ne čitamo knjige, ako ne pojedemo gablec, ako ne kupujemo poklone za rođendane, ako ne poznajemo susjede, ako ne posjećujemo jedni druge…uče nas da je dovoljno da opstanemo.
Da li vam je to dovoljno? 
Živimo u pat poziciji i ponosni smo na sebe što nemamo, a svejedno živimo.
Što je normalan život, a što je puko preživljavanje? Znamo li?
Petak je, pada kiša, tmuran je dan i ne mogu vam obećati smijeh i zezanje.
Koliko dugo moramo čekati?
Ha, ne znam…dok ne bude sunčano.
Kad će to biti?
Kad bude, strpite se!

Facebook Comments

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2020. Viktorija Herak

Design by Lion Media

PRATI ME I NA…

 

error: Content is protected !!