Krava Cveta

prema istinitom događaju 😅

Dogodilo se to kad mi je bila koja više od dvadeset. Otišla sam posjetiti Strinu, koja je bila operirana.
Časkale smo uz kavu i keksiće, kad se polako počela skupljati njena kućna čeljad.
Došao je Stric s posla, za njim njihov sin, pa obje kćeri, a nešto kasnije i najmanji sinčić dovukao se iz škole. ❤️

Nastalo je veselo čavrljanje, smijeh i zafrkancija.
Strina je najednom pitala:

  • Kak bumo sutra?
  • Zakaj?- pitao je Stric.
  • Ko bu nahranil Cvetu?- zabrinula se Strina.
  • Ja bum ju nahranil prije posla!
  • Mogu joj i ja dati jesti prije nego idem!- ponudio se moj bratić.
  • I kaj bumo onda?- Strina je i dalje bila zabrinuta.
  • Ja idem prije svih ujutro od doma!- sestrična se izvukla.
  • Bum ju ja vodil sa sobom u školu!- najmanji mangup je ispalio. 💪🏽😂

Oni su kombinirali raspored i očito bili oko nečega zabrinuti, a ja nisam razumjela u čemu je problem?!
Ako nahrane Cvetu i odu raditi, zašto se Strina brine?

  • A koliko često jede gospođa Cveta?😬
  • Gospa Cveta jede ujutro i na večer, a popodne dobije malo deserta!
  • U čemu je onda problem? Stric ju ujutro nahrani i to je to dok netko ne dođe s posla i da gospi desertić!
  • Je da, ali Cveta mora dobiti vode kad se najede!
  • Ne može dobiti i hranu i vodu odjednom?
  • Ne može! Najprije jede, a onda za jedno sat vremena mora dobiti vode.
  • Ona ne zna sama da ne može piti i jesti u isto vrijeme? 🙄
  • Hahahaha, ne zna!
  • Okey, reci u koliko sati treba gospoja dobiti vode, pa ću ja doći i dati joj. 🙂
  • Ma da?! Ti si ko rođena za pojit krave! 😆😆
  • Zašto misliš da ne mogu napojiti Cvetu? 🙄
  • Ma daj! 😁
  • Zašto ne bi mogla??💪🏽
  • Ma pusti se toga! 😆
  • Ma daj Strina, pa nije nuklearna fizika dati kravi vode!?🤠
    Moje sestrične su se cerekale, a bratići su zbijali šale na moj račun. 😁😁😁
    Ja nisam razumjela zašto ne bi mogla napojiti Cvetu, no bila sam uporna i obećala se nacrtati ujutro kod Strine.
  • Bok, eto me! Što trebam napraviti?
  • Bok čerkica! Dole u štali imaš hamper, natoči na pipi vodu, pa daj Cveti da pije. Javi joj se kad uđeš u štalu!
    I to je takav problem, da su svi jučer bili uvjereni da ne mogu? 🙄💪🏽

Ušla sam u štalu puna samopouzdanja i s vrata pozdravila Cvetu:

  • Roomservis Cveta! Naručila si hladnu, bistru vodu!
    Digla sam tada pogled prema kravi i ukipila se!
    Bila je ogromna i gledala me pronicljivo ravno u oči! 🥴
    Oblio me hladan znoj, a jeza mi je prošla kroz kičmu! 😵😵
    Ovo je prvi put da moram tako blizu doći živoj, pravoj kravi! 😑
    Ali moram, nema druge!

Opazila sam da je krava vezana lancem i to me malko umirilo.

Natočila sam vodu i stavila joj najbliže što sam se usudila približiti.
Gledala je u mene cijelo vrijeme i kad sam se odmaknula, ona je jednostavno nogom gurnula hamper i prosula vodu. 😈

Kako sam bila propisno ustrašena i ne baš prisebna, pomislila sam naivno da je slučajno prevrnula vodu, pa sam natočila ponovo.
Cveta je ponovo, hladnokrvno i potpuno mirno piljila u mene, pa kad sam se odmaknula, ona je opet nogom udarila hamper i prolila vodu. 😈😈

Prilično mi je digla tlak, ali da spasim Strinu brige, ja sam natočila i treći put! 💪🏽
Cveta je također prevrnula i treći hamper!

  • Ma ko te šljivi, Cveta!- otrčala sam veselo u kuću, jer sam mislila da smo Cveta i ja završile! 😁😁😁
  • Strinaaaa, Cvetka neće vode, valjda nije žedna!
    Strina me pogledala ispod oka i polako rekla:
  • Ne može ne biti žedna, mora piti!
  • Hm, ali neće! Tri puta sam joj dala po hamper i gurnula je, neće!
  • Ne može da neće!
  • Dobro, idem opet! 😎🙈

Polako mi je bila puna kapa Cvete, ali voljela sam svoju Strinu i nisam htjela da se brine. ❤️

  • Bok Cveta! Hoćeš vodice? Fina je, časna riječ! Ajde popij da ne živciramo bolesnu Strinu!

Cveta je još dva puta nogom napucala hamper i prolila vodu! 😵
Meni su od straha curile suze na oči i od ljutnje izlazile psovke na usta! 😤😤
I kočijaši bi se postidjeli, da su me čuli!

Bila sam u nezgodnoj situaciji, jer nisam uspjevala napojiti kravu, a silno sam htjela pomoći Strini!

  • Strina, ona neće i neće. 😟
  • Mora!
  • Kako da ju natjeram? 😟
  • Idem ja s tobom!
  • Nemoj Strina, molim te! Ne smiješ hodati, operirana si! ❤️
  • Polako ću, budeš mi pomogla!

Primila sam Strinu pod ruku i polako smo otišle do štale.
Bio mi je pun nos Cvete!
Posjela sam Strinu na mali stolčić, natočila ponovo vodu i odnijela tamo blizu krave, gdje sam joj svaki put stavila.

Cveta je opet prevrnula vodu i onim svojim ogromnim okama, ovaj put gledala ravno u Strinu.
Strina je bila zelena od boli i slabosti, ali se tresla od smijeha!

  • Jel se ti bojiš krave?
  • Da…..- procijedila sam s mukom.
  • Ona ti prevrne vodu jer ne može do nje! Moraš joj staviti kod glave!
  • A jooj Strina….vidi kako me gleda…pojest će me! 🙈
  • Svezana je, ne boj se! Slobodno joj priđi i stavi joj ruku na leđa.
  • Auf!
  • Ajde, ajde….mirna je, neće ti ništa!
    Tresla sam se od straha, kao šiba na vodi, ali nisam imala izbora i uspjela sam joj prinijeti vodu tako da je mogla piti. Uspjela sam!
    Gospoja je popila puna dva hampera vode! 💪🏽😅

Ne moram vam reći da se ova priča prepričava i danas kad se skupimo.
Ako je kakva svadba ili obiteljsko okupljanje, uvijek se netko sjeti pitati:

  • A tko od vas zna napojiti kravu?
    Uopće mi ne smeta što me zafrkavaju, jer i sama se zacenim od smijeha kad se toga sjetim. 😂😂

Dakle i dalje se bojim krave, ali to mi više nije problem, jer ju nemam gdje sresti!
Nitko više u selu ne hrani krave i to je tužno.
Cvetu sam dugo noću sanjala i budila se sva u znoju! 😅😂😂

Viktorija

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!

No Comments Yet

Comments are closed

Copyright 2022. Viktorija Herak

PRATI ME I NA…